Ako ste šetali ulicama Velike Britanije, možda ste primijetili neobične detalje na nekim zgradama. Naime, na nekim mjestima još uvijek možete vidjeti zazidane prozore, kao da je u cigle netko samo ugradio okvir prozora. Pa tako zgrada na svakom katu ima jedan prozor koji služi svrsi, a drugi „lažni“.
No, taj „lažni“ je jednom zapravo i bio pravi prozor. Ovo što danas možemo vidjeti jest posljedica povijesnog „poreza na prozore“ koji je uveden 1696. godine za vrijeme vladavine kralja Williama III. Političari su smatrali da oni koji žive u velikim kućama trebaju plaćati veći porez, pa su uveli „porez na svijetlo i zrak“. Narod je ovo brzo prekrstio u „pljačku dnevne svijetlosti“.
Ne samo da je ovaj porez zaživio, već je s godinama i rastao! U periodu između 1747. i 1808. godine njegov iznos mijenjao se, tj. rastao, čak šest puta. Jedini način na koji se moglo izbjeći plaćanje poreza, ako niste htjeli preseliti u manju kuću, bio je taj da ih jednostavno – zazidate. Zbog toga su u tom periodu mnoge zgrade ostale bez prozora, a podignute su i nove zgrade koje ih u samom startu nisu imale.
Ovo je zaboljelo staklare diljem zemlje. Premda je tržište nekretnina ludovalo i zgrade su se gradile „sve u šesnaest“, proizvodnja stakla je od 1810. do 1851. godine ostala ista. A kao konačnu posljedicu, nedostatak dnevnog svijetla i svježeg zraka za stanare zgrada, imao je pojavu i širenje raznih bolesti. Nezadovoljstvo je toliko naraslo da je 1852. godine porez konačno ukinut.
Iza svega ostala je samo uspomena i opomena da se ovako nešto više ne ponovi, u obliku prozora koji to više nisu.
Zid od 120 kilometara: Granica podignuta kako bi se carstvo zaštitilo od napada +1