Rimski car Dioklecijan itekako je imao smisla za lijepo kada je potkraj trećeg stoljeća odlučio sagraditi predivnu palaču - na mjestu gdje se kasnije razvio najveći grad u Dalmaciji. U kasnom srednjem vijeku počinje se širiti, a s vremenom nastaju nove četvrti, primjerice Lučac i Varoš. Kasnije, u 20. stoljeću niknule su kuće podno Marjana i uz Bačvice.

Splitski gradski kotarevi uključuju 27 administrativnih jedinica Grada Splita, a današnja službena podjela ne podudara se nužno sa starim četvrtima Grada. Svaka od njih krije svoje zanimljivosti i tajne, pa krenimo u istraživanje.

Srce i pluća grada

Veli Varoš i Lučac u jezgri grada Splita nadmeću se za krunu najstarijega predgrađa. Lučani govore o staroilirskom toponimu Radunice, dok Velovarošani uz tradiciju vežu okrilje Marjana, pod čijim su obroncima niknuli. Veli Varoš je bio neraskidiv od splitskih ribara koji su živjeli od srdele, dok je danas situacija nešto drukčija.

Stanovnici Velog Varoša s Matejuške su se otiskivali na more da bi prehranili svoje obitelji. Mandrač, koji je Marjanom zaštićen od bure, a sprudom od juga i lebića (garbina) od davnina je služio za smještaj brodica. Među brojnim, zabilježenim i prepričanim pričama s Matejuške, osobita je ona ona o Roku i Cicibeli, siromašnim ribarima koji su živjeli u ribarskoj brodici, živeći od povremenog rada i neuništive ljubavi.

Marjan, zeleno srce – ali i pluća Splita počeo je nicati još u 19. stoljeću, kada su se počeli saditi prepoznatljivi borovi. Brdoviti poluotok dovoljno je velik za sve one koji ga žele posjetiti, istražiti vidikovce i šetališta, kao i „živu vodu“, Veli potok zvan i Voda sv. Duje, prema crkvi koja je bila u blizini. Zanimljivo je i kako je Marjan imao i morski akvarij 1928. godine, koji je bio smješten u paviljonu pokraj zgrade Prirodoslovnog muzeja. Od punte Marjana šeta se do istočnih morskih gradskih granica: Bačvica, Ovčica, Firula, Zente, Trstenika…

Bačvice

Bačvice su stambena četvrt i gradski kotar, ali i ime pješčane plaže, odnosno uvale po kojoj je predio poznat. Današnje Bačvice koje su se nekada zvale Špalacijuni ili Spalaćuni nalaze se na mjestu prirodne uvale koja je s vremenom postala javno kupalište. Do plaže je vodio poljski put, a svuda uokolo prostirali su se vinogradi pa nije bilo jednostavno doći pješice iz grada do mora.

Putnici željni mora putovali su konjskim omnibusom s desetak mjesta koji je vozio od jutra do 8 sati navečer za 10 novčića po osobi. Kupači su u početku na raspolaganju imali tek dugi drveni mul s kabinama za presvlačenje. Na inicijativu biskupa početkom 20. stoljeća muškarci i žene nisu se smjeli kupati u isto vrijeme.

To je sprječavao strogi redar, kao i visoka ograda. Danas su najvjerniji obožavatelji uvale s prirodnom pješčanom plažom zaljubljenici u picigin. Entuzijastično hrle na Bačvice tijekom cijele godine, bez obzira na temperature.

Dobri

Dobri je jedna od najstarijih četvrti u Splitu, a razvila se van strogih zidina srednjovjekovnoga grada. Predgrađe naziv duguje nepresušnom bunaru (dobre), pitke vode. Bunaru se s vremenom izgubio trag, ali naziv je ostao.

U četvrti Dobri nalazi se i Pomgradov neboder, koji označava početak moderne arhitekture u Splitu. Do 1962. godine, jedina izrazito uočljiva vertikala bio je Sv. Duje, ali tada su se pojavile zgrade koje će promijeniti lice grada. Prvi od nebodera bio je Pomgradov, a sa svojih 13 katova predstavljao je čudo arhitekture.

Spinut i Poljud

Spinut ili "Špinut" je kvart u Splitu, a ujedno i jedan od kotareva. Ime je dobio po po "spini" ili drači, vjerojatno u ranom srednjem vijeku, ali s vremenom su marljive ruke od njega učinile „rajski vrt“. Na predjelu gradskog kotara Spinut nalaze se brojna sportska društva.

Poljud, koji je predio grada Splita dio je gradskog kotara Spinut, a njegovo ime predstavlja paludes (močvaru).

Poljudska ljepotica sagrađena je 1979. godine za potrebe Mediteranskih igara, a lijepi stadion proglašen je i zaštićenim kulturnim dobrom. Stadion je projektirao čuveni hrvatski arhitekt, Boris Magaš, a često se kaže da je to zdanje i njegovo životno djelo.

Pujanke, Blatine i Žnjan 

Pujanke, na istočnom dijelu grada, smatraju se jednom od najvećih četvrti u Splitu, koja se često i naziva „gradom za sebe“. Smatra se kako je ime dobila po sorti vinove loze "pujanka" nazvanoj po talijanskoj pokrajini Apuliji iz koje je donesena ili pak biljci pujanik. Većina stanovnika u Pujanke je došla osamdesetih godina, a ondje se nalazi i posljednji socijalistički neboder u gradu.

Početkom 1990-ih u gradnji je bilo jedino stambeno naselje Žnjan. Njegova izgradnja počela je 1989. i izvorno je pripadalo Splitu 3. Uz Meje i uži centar grada, Žnjan se danas smatra elitnim kvartom – što prate i cijene nekretnina.

I dok su Pujanke jedna od najvećih četvrti, Blatine - Škrape su pak jedan od manjih splitskih kotara. Stambeni gradski kotar nedavno je bogatiji i za novo lice zgrade u Šimićevoj ulici. Mural oslikan na 300 kvadrata zida prikazuje morskog pužića - vjerojatno najvećeg naslikanog na svijetu. Riječ je o edukacijskom projektu WWF Adrije - svjetske organizacije za zaštitu prirode. 

Fenomen Kliške zagore: 10 neobičnih izvora koji bi mogli postati hit-izletište Bunari na Rajčici - 2 Bunari na Rajčici - 3 Bunari na Rajčici - 4 +3 Bunari na Rajčici - 1

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju