Plutajuće vjetroelektrane su budućnost proizvodnje električne energije. Stručnjaci se slažu da, iako zahtijevaju veće početne troškove, a proces izgradnje im je složeniji od klasičnih vjetroelektrana, imaju mogućnost pristupiti snažnijim vjetrovima na pučini zbog čega mogu biti znatno isplativije.
Plutajuća vjetroelektrana je vrsta vjetroelektrane koja se postavlja na plutajuću strukturu u dubljem moru. Vjetrotubine su obično usidrene na morsko dno ili montirane na teške platforme kako se ne bi prevrnule.
Prvi prototip plutajuće vjetroelektrane postavljen je dvadesetak kilometara od obale Italije krajem još 2007. godine. U posljednjih 15-ak godina tehnologija proizvodnje ovih vjetroelektrana se mijenjala i prilagođavala.
Norveška tvrtka World Wide Wind unijela je pravu malu revoluciju na ovo područje kad je nedavno objavila da razvija plutajuće nagibne vjetroturbine.
Ove vjetroturbine ne moraju biti usidrene na morskom dnu, pa se mogu koristiti u dubokim vodama daleko od obale zbog čega postaju manje nametljive i pružaju veće mogućnosti.
Imaju lopatice koje se mogu okretati u smjeru kazaljke na satu i suprotno od smjera kazaljke na satu. Mogu prihvatiti energiju vjetra iz bilo kojeg smjera što će dovesti do dvostruko više proizvedene energije u odnosu na dosadašnje vjetroturbine plutajućih vjetroelektrana.
WWW-ova vjetroturbina dizajnirana je tako da se najteže komponente nalaze na dnu što smanjuje inženjerska opterećenja i troškove materijala. Ta činjena uklanja ograničenja u gradnji monumentalnih vjetroturbina.
World Wide Wind vjeruje da će do 2029. godine moći napraviti goleme strojeve koje su dva i pol puta veće od današnjih najvećih vjetroturbina, a koje će samim time proizvoditi značajno više energije.
