Dobra signalizacija toliko je utkana u svakodnevni život da joj često ne pridajemo pozornost. Bilo da se krećemo planinom i želimo doznati nešto više o znamenitostima koje obilazimo ili žurimo aerodromom u potrazi za pravim izlazom, znakovi nas vode. Najčešće ih tek postajemo svjesni ako nam ne služe, ili se ne uklapaju u našu logiku.
Jedan od hrvatskih timova koji nam oblikuje stvarnost svojim dizajnom, preusmjerava nas i signalizira kamo trebamo te pomaže u odabiru pravog puta je Filburg iza kojeg stoje kreativni direktor Andrej Filetin i Mila Marina Burger koja upravlja poslovima firme, inače i životni partneri s 15-ak godina profesionalnog iskustva svatko u svojoj domeni. Za svoja postignuća Filburg marljivo skuplja nagrade, a u svojem CV-ju niže zahtjevne projekte diljem Hrvatske.
"Filburg vidimo kao servis za branding, dizajn i komunikacije koji funkcionira u manjim timovima koji se formiraju po projektu — sastavljenih od dizajnera, tekstopisaca, programera, muzeologa, arhitekata i slično. Dobitnici smo nagrada Art Directors Club New York, UK Sign Design Society i Hiiibrand. Trenutno radimo na cjelovitom sustavu signalistike za kulturno-baštinski kompleks Kreativna četvrt Lazareti u Dubrovniku za koji smo oblikovali i vizualni identitet sa svojim primjenama.
Osim toga, radimo na strategiji rebrandinga kao i redizajnu vizualnog identiteta i svih njegovih komunikacijskih primjena za jedan riječki arhitektonski studio. Najizazovniji projekt na kojem smo ikad radili je Loccie, hardverski startup s kojim smo 2013. osvojili spomenutu nagradu za najbolju digitalnu signalistiku britanske asocijacije United Kingdom Sign Design society, uz bok Edenspikermannu i Johnson Banksu (koji su još uvijek malo veće face od nas)", kažu Mila i Andrej te objašnjavaju što je sve signalizacija u svakodnevnom životu i zašto nam je toliko potrebna.
"Dizajn prostornih grafika i iskustava u širem smislu (eng. EGD – Environmental Graphic Design ili u novijim inkarnacijama Experiential Graphic Design) te njegove poddiscipline signalizacije — oblikovanja oznaka i smjerokaza za snalaženje u prostoru (eng. signage and wayfinding ili ispravnije rečeno wayshowing) alat su za funkcionalno razumijevanje prostora ali i stvaranje jedinstvenih iskustava i prenošenje priča.
Primjeri signalizacije su, dakle, od smjerokaza na autoputu, oznake odjela u bolnici na kojem smo naručeni, table na zgradi restorana u kojem imamo rezervaciju do table ispred nekog dvorca koja interpretira njegovu povijest. Potrebna nam je zato da bismo se brže i lakše snašli u prostoru, primjerice pronašli pravi izlaz na aerodromu; da bi se povećala sigurnost i izbjegle gužve i sudari na cestama; da bi saznali više o nekom mjestu kao u muzejskim prostorima", kažu.
Među primjerima dobre – i nešto lošije signalizacije u Zagrebu i Hrvatske situacija je uistinu šarena, a kako doznajemo od Filburga, postoje konkretni načini kako bi se mogli poboljšati.
"Grad Zagreb je implementirao prilično dobar sustav označavanja ulica i trgova sjajnih i renomiranih dizajnera i tipografa Nikole Đureka i Damira Bralića ali mu negativan kontrapunkt čine smeđe turističke oznake nepoznatog autora.
Od javnih prostora koji su uložili u moderne sustave signalizacije svakako treba spomenuti nedavno nagrađen projekt Gradskih bazena Pula-Pola pa i dubrovački stari grad u kojem je vrlo pažljivo a ipak učinkovito olakšana orijentacija po cijelom starom gradu. Velika je prilika da zagrebačke bolnice koje su stradale u potresu s renovacijom dobiju kvalitetan i promišljen sustav signalizacije koji će pomoći osoblju i pacijentima da se snalaze u tim jako kompleksnim a tako važnim sustavima (Mila je primjerice u 2 ujutro s trudovima okolo naokolo došla do porodiljnog odjela jedne zagrebačke bolnice upravo zbog nedostatka jasne signalizacije). Od stranih primjera sjetimo se samo nevjerojatno zamršene mreže metroa bilo koje europske metropole i koliko nam je od pomoći dobra signalizacija da se po njoj snađemo, čak i ako ne govorimo jezik.
Promišljanje signalizacije u Hrvatskoj još uvijek nije integralan dio razvoja novih prostora, možda bi to na neki način trebalo zakonski regulirati obzirom da se radi o osnovnoj funkciji koju prostor treba ispunjavati isto kao što bi bilo dobro da svaka javna institucija ima obvezu angažiranja profesionalaca za oblikovanje vizualnog identiteta i njihove primjene.
S razvojem vizualne kulture sve je više i projekata signalizacije i nekih objektivno stvarno dobrih rješenja no još uvijek imamo velike, zapravo ključne muzejske, bolničke, obrazovne i druge prostore u kojima se vrlo teško možete snaći bez zapitkivanja i lutanja.
Jedan od izazova u Hrvatskoj je neprecizno definirano oblikovanje prometne signalizacije koja je u potpunosti regulirana Zakonom o sigurnosti prometa na cestama odnosno Pravilnikom o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama te Pravilnikom o turističkoj i ostaloj signalizaciji na cestama. Naime, predviđene boje, veličine i vrste pisma, ikone i ilustracije određene su Pravilnikom, no nažalost niti su boje definirane prema pravilima struke, niti su pisma i ikone objedinjeni i dostupni za korištenje.
Također, ne postoji centralna baza svih postavljenih oznaka a u relaciji s kojima se moraju postavljati nove tako da vi kad krećete u projekt možete jedino fizički obilaziti teren da bi odredili gdje bi neka tabla mogla stajati. To je skupo i nepraktično, pogotovo danas kad imamo digitalno dostupne koordinate gotovo cijele kugle zemaljske. Dio problema ovdje su i privatne firme, iznajmljivači i sl. koji na svoju ruku, bez dozvole postavljaju signalizaciju po javnim površinama a za to ne snose sankcije.
Nedostatak dobre signalizacije najviše se osjeti u javnim institucijama, pogledajmo samo A4 papire zalijepljene po staklima i vratima HZZO-a, gradskim uredima i sl.; drugo su šume kojekakvih malih, srednjih i velikih tabli s pravopisnim greškama na ulicama hrvatskih gradova koje zbunjuju ljude i stvaraju vizualni kaos koji ne poštuje prirodni okoliš pa ni urbane prostore", kažu Andrej i Mila.
Kako bi njihovi projekti glatko funkcionirali, treba obratiti pozornost na brojne faktore i detalje kako bi se svi djelići slagalice skladno uklopili u cjelinu koja nam olakšava život. Filburg otkriva i kako izgleda kreativni od početka do kraja.
"Boja signalizacije treba biti bitno različita od prostora u kojem se nalazi zato da bi bila jasno vidljiva. Materijali, zavisno od prostora, trebaju biti prilagođeni uvjetima; primjerice, na projektu Frankopanske rute dio signalizacijskih oznaka stoji u Gorskom kotaru ili pored mora tako da moraju biti otporne na vjetar, sol i snijeg. Istovremeno, u starim gradskim jezgrama i na projektima kulturne baštine mora se voditi računa o konzervatorskim preporukama koji odobravaju projekte. Danas se puno radi i na signalizaciji koju će primjerice moći koristiti slijepe i slabovidne osobe te osobe s invaliditetom.
Nakon definiranja ciljeva projekta i snimanja postojeće situacije na terenu radimo analizu kretanja korisnika i prema njoj predlažemo tipove oznaka i njihove pozicije u prostoru. Kad to znamo, počinjemo s razvojem sadržaja koji mora biti napisan funkcionalno (ili intrigantno u slučaju interpretacijskih oznaka), odgovarati kontekstu i poziciji a o njemu ovise i dimenzije oznaka.
Nakon toga slijedi produkt dizajn, dakle kako će oznake biti oblikovane u smislu objekta, trodimenzionalnosti, odabira materijala, načina tiska, vrste montaže i slično. Simultano s tim radi se na definiranju standardiziranog vizualnog jezika koji će omogućiti da sve oznake dizajniramo grafički unutar jednog prepoznatljivog sustava.
Ako se radi o zaštićenoj baštini ili reguliranim sustavima poput cestovnog prezentiramo idejna rješenja konzervatorima odnosno prometnim stručnjacima i u suradnji s njima dolazimo do finalnih prototipa za koje isprobavamo kako funkcioniraju u prostoru. Slijedi izrada, montaža i prikupljanje povratnih informacija od korisnika", otkriva Filburg.
