Prije nego što odete na odmor, provjerite jeste li se upoznali s bontonom u destinaciji na koju putujete. Tu može biti riječ o izdašnom davanju napojnice kao u SAD-u ili možda pretvaranju da pljujete na mladenku u Grčkoj.
Britanski Daily Mail objavio je zanimljivu kartu koju možete naći na ovoj poveznici. Na karti - generiranoj pomoću podataka Google pretraživanja, imena zemalja dopunjena su jedinstvenim običajima njihovih stanovnika. Tvrtka Remitly izvukla je savjete o bontonu gledajući rezultate Google pretraživanja za "bonton u zemlji" ili "vrste bontona u zemlji" u 165 zemalja širom svijeta.
Iako je otkriveno mnoštvo bontonskih praksi koje otvaraju oči, nekoliko se tema redovito javljalo, najčešće vezanih uz hranu. Općenito, studija je pokazala da se ponašanje za stolom uvelike razlikuje od zemlje do zemlje. Dotičući se tradicije dodavanja bokala za stolom u Ujedinjenom Kraljevstvu, Remitly napominje da ako nekome treba predugo da ga preda, bit će upitan: Poznajete li biskupa od Norwicha? Ovo je poticaj da predate piće, jer je biskup od Norwicha bio poznat po tome što nije rado davao piće i često bi zaspao s bokalom u ruci.
S obzirom da nas i naše čitatelje najviše zanima sve vezano za hranu (ok, i putovanja), ostanimo još malo kod tih navika. Tako Meksikanci smatraju kako se tacosi jedu isključivo rukama, dok s druge strane, hladni Norvežani konzumaciju bilo kakvog jela bez pribora smatraju nepristojnim. Ako pak od Talijana zatražite dodavanje parmezana na pizzu, nemojte se čuditi ako svisne od muke, a u Francuskoj ni slučajno nemojte piti viski prije same večere, jer se vjeruje kako otupljuje nepce.
Kineze pak muči praznovjerje pa tako nikad neće okrenuti ribu na tanjuru da ih ne bi pratila loša sreća. Zanimljiva je stvar i s podrigivanjem – dok će vas negdje ljutito pogledati, u Senegalu i na Islandu takva se gesta može protumačiti kao pohvala kuharu i njegovu umijeću. Isto vrijedi i za srkanje juhe u Japanu, gdje je to znak zahvalnosti.
Zanimljiva je situacija i za nas - ispada da kod Hrvata nema podjele računa za večeru. S druge strane, susjedi Slovenci prema ovom su istraživanju proglašeni za one koji ne daju napojnice. Mađari nikada ne nazdravljaju kuckajući čašama, a Ukrajinci nemaju problema s plaćanjem jer vrijedi ona – tko zove, taj i plaća. Portugalci pak ne misle uvrijediti ni kuhara ni domaćina, pa ako jelo i nije dovoljno začinjeno – ne posežu za soli.
Zanimljivi su i neki drugi stereotipi, koji nisu vezani uz hranu. Pa tako u UAE-u vam nitko nikad neće dati poklon lijevom rukom, a u Saudijskoj Arabiji, dok pričate s nekim, ni slučajno nemojte pogledati na sat. Ako vas put nanese u Armeniju, nemojte se čuditi direktnim i osobnim pitanjima.
Što drugo reći nego – da, svijet je lopta šarena.
"Nemoj doći kući praznih ruku": Otočani koji ostatak svijeta uče o važnosti darivanja
