Zbog prenaseljenosti, teške industrije i nedostatka zelenih površina, Seul u Južnoj Koreji opterećen je intenzivnim emisijama ugljika. Istraživanja su pokazala da većina emisija potječe iz zgrada koncentriranih u srcu glavnog grada.
Kroz fotosintezu biljke prirodno apsorbiraju ugljični dioksid i ispuštaju kisik. Ipak, količina prostora koja se može popuniti biljkama u centru Seula je minimalna. Baš zato lokalna tvrtka Kim Min Jae Architects osmislila je rješenje za ovaj problem u vidu projekta Seul Loop.
Arhitektonska tvrtka predlaže izgradnju drvene superstrukture po imenu Seul Loop iznad postojećeg urbanog centra u Huam-Dongu. Ovaj je dio Seula odabran jer je lišen zelenila te s visokom koncentracijom niskih građevina koje su idealne za ovaj projekt.
Na krovu drvene strukture nalazila bi se umjetna fotosintetska oprema i ploče za pretvaranje ugljičnog dioksida u kisik, a koji bi se putem zavinutih cijevi direktno spuštao u grad.
"Umjetna fotosinteza je kemijski proces koji biološki oponaša prirodni proces fotosinteze za pretvaranje sunčeve svjetlosti, vode i ugljičnog dioksida u ugljikohidrate i kisik. U usporedbi s prirodnom fotosintezom, umjetni procesi proizvode kisik, visokovrijedne spojeve i vodik. Kisik se može isporučiti izravno u grad, a ostatak proizvoda pohraniti kao dodanu vrijednost," obrazložio je svoju ideju arhitekt Kim Min Jae.
Seul Loop bi sadržavao i prostor namijenjen za prave biljke koje bi dodatno doprinijele smanjivanju zagađenja zraka u Južnoj Koreji. Cijeli koncept je zasad samo ideja, a hoće li biti prihvaćena, vrijedi pričekati i vidjeti.