Jeste li znali da Francuzi povčale kožu ispod desnog oka kad žele pokazati da ne vjeruju svome sugovorniku, a da u Argentini ljudi uvijaju zamišljeni brk kad žele reći da je sve u redu?
Neverbalna komunikacija, odnosno govor našeg tijela, podosta se razlikuje od kulture do kulture. Koliko je neverbalna komunikacija važna govori i činjenica da je jedan cijeli jezik, onaj gluhih osoba, sastavljen samo od pokreta rukama.
Proučavanje međukulturalnih razlika treba biti dio pripreme za putovanje
Kada se spremamo na daleko putovanje i odlučimo posjetiti neki drugi kontitent, bilo bi korisno provjeriti kako se ljudi iz drugih kultura ponašaju. Trebali bi istražiti što ih ljuti, a što nasmijava, kako se jedan spol odnosi prema drugom te kako biti pristojan i kako se uklopiti u neki potpuno drugačiji svijet.Ako se ne pripremimo i ne proučimo na koji način funkcioniraju druge kulture, međukulturalne razlike mogu biti problem. One se očituju u izrazima lica, držanju tijela, pokretima glave, gestama, osobnom prostoru, dodirivanju, odjeći i ostalim „sitnicama“ koje su zapravo jako važne jer nas mogu posvađati ili pomiriti s kulturom koja je drugačija od naše.
Amerikanac je naučen da šuti i trpi, a Azijata ćemo vidjeti kako plače na ulici
Sociolozi i kulturni antropolozi smatraju da je lice ogledalo naše duše. Amerikanci se, primjerice, smiju puno više od Azijata. U mnogim sredozemnim kulturama ljudi prenaglašavaju izraze tuge ili boli pa se ne trebate iznenaditi ako na ulici vidite muškarca koji nekontrolirano jeca. S druge strane, Amerikanci su naučeni da skrivaju svoje emocije, a dječake se uči da stoječki podnose životne probleme.
Japanci ljutnju, tugu i zbunjenost kriju iza smijeha. Oni rijetko pokazuju emocije jer čuvaju svoj obraz, a to je duboko ukorijenjeno u njihovoj kulturi.
U Saudijskoj Arabiji možete nekome reći da je lažov tako što ćete brzo pomicati jezik u i izvan usta, a u južnoj Kini i Tibetu se na taj način možemo ispričati nakon što nekome upadnemo u riječ. Čak se i grčka kultura, koja je relativno bliska našoj, razlikuje po neverbalnoj komunikaciji. Ondje „ne“ možemo izreći tako da podignemo i spustimo obrve. U većini kultura ljudi kimaju glavom kada žele reći „da“, a odmahuju lijevo-desno kada žele reći „ne“. U Indiji, Grčkoj i Bugarskoj, situacija je suprotna pa se na to treba pripremiti kada odlučimo posjetiti jednu od ovih država.
Ako putujemo u Aziju, trebamo naučiti kako se pravilno klanjati
Držanje tijela također može otkriti puno o stranoj kulturi. U japanskoj, indijskoj i tajlandskoj kulturi možemo pokazati poštovanje naklonom tijela. Iako se strancima možda čini banalnim, naklon je prilično složen ritual i upućuje na hijerarhiju u društvu. Osoba koja je na višem položaju određuje koliko će naklon biti dubok. Osoba koja je na nižem položaju započinje naklon i on mora biti dublji od naklona osobe koja se nalazi višlje na hijerarhijskoj ljestvici.
Tajlanđani koriste pokret koji se naziva wai. Oni čvrsto spoje ruke ispred tijela dok vrhovi prstiju sežu do visine vrata. Na taj način pokazuju poštovanje. Što je glava više podignuta prema rukama, to je veći stupanj poštovanja prema sugovorniku.
Nijemci smjer pokazuju malim prstom, a Španjolci jedni druge ljube u usta, bez obzira na spol
Kod posjeta drugih kultura važno je proučiti i geste, odnosno pokrete rukama. U Kini se pokazivanje prsta prema drugoj osobi smatra izrazito nepristojnim, dok je u Americi to česta pojava. U većini kultura smjer se pokazuje kažiprstom, dok Nijemci to rade malim prstom, a Japanci cijelom rukom.
Vrlo je važno proučiti i toleranciju osobnog prostora koja je u izravnoj vezi s kulturom. Kulture koje naglašavaju individualizam, kao što su Engleska, SAD, Njemačka i Austrija, zahtijevaju veliku udaljenost te mogu postati agresivni u slučaju ugrožavanja njihovog osobnog prostora. Kolektivističke kulture, kao što su Arapi, stanovnici Južne Amerike i Hispanoamerikanci, žive, jedu i spavaju vrlo blizu jedni drugima.
Još jedan vrlo važan aspekt ljudske komunikacije je dodir. Od djetinjstva usvajamo pravila; kada se netko može dodirivati, gdje i u kojoj situaciji. Mnogi Azijati vjeruju da se duša nalazi u glavi pa loše reagiraju ako im netko dotakne glavu. U Meksiku i Španjolskoj je sasvim normalno da se heteroseksualne osobe istog spola grle i ljube u javnosti. U većini kultura poljubac u usta je seksualan čin, dok je za spomenute kulture to sasvim normalno.
