Srednjoazijski suhi sir qurt napravljen od fermentiranog mlijeka pravi je primjer bogatstva i domišljatosti nomadskih plemena.
Verzije ove poslastice nalaze se i među nomadima drugih zemalja, pa ćete tako u Iranu naići na kashk, u Armeniji na chortan, a u Mongoliji na aaruul - riječ je o jednom te istom jelu bogatom kalcijem i proteinima koji čini idealan obrok za one koji su stalno na putu, kako piše portal BBC.
Recept za ovaj sir nastao je iz čiste potrebe. Nomadska srednjoazijska plemena nosila su konjsko, ovčje ili devino mlijeko u torbama od životinjske kože privezanim za sedlo. Putovanja prostranim stepama bila su idealna za proces fermentacije, a galopiranje konja zaslužno je za usitnjavanje i miješanje sira. Tako dobiveni komadi su se cijedili, sušili i blago solili kako bi na kraju nastala kruta hrana pogodna za nošenje na putovanju.
Nomadi su u Kazahstanu uglavnom prestali postojati nakon pripajanja zemlje sovjetskoj državi 1920. (tehnički, ne možemo još govoriti o Sovjetskom Savezu koji je osnovan dvije godine kasnije), ali recepti su ostali kao podsjetnik na njihovu tradiciju i snalažljivost. Uz qurt tu je još i kumy, hladno piće od fermentiranog mlijeka.
Qurt se može jesti kao zaseban zalogaj, a može se i dodati u temeljac ili čak i piće kojima daje posebnu kremastu notu. Koristi se i u tjesteninama kao jeftinija verzija parmezana a u kombinaciji sa suhim voćem zdrava je zamjena za tvorničke slatkiše.
Danas se domaći qurt priprema uglavnom tijekom proljeća i ljeta kada životinje imaju više mlijeka. Posebnost ovog jela je u tome što može stajati godinama bez skladištenja u hladnjaku.
Osim tadicionalne vrijednosti i osjećaja „doma“ za mnoge Kazahstance, uz qurt je vezana i novija priča kasnije opjevana u pjesmi. Naime, u Kazahstanu, u regiji Akmolinsk, nalazio se radni logor za žene i djecu sovjetskih i njemačkih zarobljenika u Drugom svjetskom ratu. Lokalno stanovništvo promatralo je žene kako teško rade te su ih nakon nekog vremena počeli gađati malim tvrdim bijelim kuglicama. Zatvorenice su isprve mislile da ih gađaju kamenjem ali su s vremenom shvatile da su ti „kamenčići“ jestivi te im je na kraju qurt pomogao preživjeti teške uvjete rada.
