Putovanja u srednjem vijeku nisu bila mačji kašalj - hodočasnici, križari i putnici svih vrsta suočavali su se s mnogim opasnostima, na koje su ih upozoravali mudri ljudi, poput francuskog propovjednika Jacquesa de Vitryja u 13. stoljeću. Osim fizičkih prijetnji, tu su bile i zdravstvene opasnosti, poput raznih bolesti, loše prehrane i zaražene vode te raznih nesreća. Putnici srednjeg vijeka morali su biti kreativni u pokušajima očuvanja zdravlja tijekom putovanja.
"Jedan od posebno zanimljivih medicinskih priručnika za putnike jest 'De regimine et via itineris et fine peregrinatium' ('O režimu i načinu putovanja za putnike'), koji je napisao Adam iz Cremone oko 1227. – 1228. godine za njemačkog cara Fridrika II., koji se spremao na križarski pohod", piše CNN i dodaje:
"Adam je preporučio puštanje krvi prije careva putovanja, a zatim redovito tijekom putovanja, ovisno o volji i raspoloženju zvijezda. Puštanje krvi bilo je ključno u srednjovjekovnoj medicinskoj praksi, pri čemu su se koristile pijavice ili oštri instrumenti. Adam je u svom tekstu posvetio čak 25 poglavlja flebotomiji, oslanjajući se na tadašnju medicinsku teoriju o četirima tjelesnim tekućinama (krv, žuta žuč, crna žuč i flegma), pri čemu je puštanje krvi trebalo ukloniti loše tekućine i uspostaviti ravnotežu u tijelu za zdravo putovanje.
Također je dao detaljne upute za desalinizaciju vode, prehranu (što sličniju onoj kod kuće, s puno voća i povrća), važnost odmora i kvalitetnog sna te redovito kupanje. Dizenterija je bila česta opasnost putovanja, posebno među križarima, a Adamov vodič odražava univerzalnu težnju svih putnika da očuvaju zdravlje probavnog sustava."
Putnici su također morali voditi računa o zdravlju svojih stopala. Vincent iz Beauvaisa u 13. stoljeću je savjetovao korištenje obloga od ulja, biljaka i žive za prevenciju i liječenje žuljeva – česte tegobe hodočasnika koji su prelazili ogromne udaljenosti. Adam iz Cremone preporučio im je pak da prilagode tempo hodanja, posebno na nepoznatim i neravnim putovima.
Tadašnji putnici sa sobom su nosili protuotrov za ugriz zmije i pažljivo slušali savjete o tome kako se obraniti od krokodila. Prije puta ispovijedali su grijehe, tražili blagoslove za zaštitu imovine i prtljage te sa sobom nosili amajlije i talismane za koje se vjerovalo da osiguravaju zdravlje tijela i zaštitu duše. U svakom slučaju, nije im bilo lako.
Kviz općeg znanja: Možete li na sva pitanja odgovoriti točno?
