Skijanje je kao sport prilično svježega datuma, možemo ga pratiti od kraja 19. i početka 20. stoljeća, ali njegova povijest kao načina kretanja u snježnim krajevima seže u kameno doba.
Kolijevkom skijanja smatra se Norveška, gdje su pronađeni pećinski crteži čovjeka na skijama sa štapom u ruci. Iz norveške se skijanje proširilo Skandinavijom i europskim kontinentom, na kojem se prvim skijašima smatraju - Slovenci.
Povijest sportskog skijanja bilježi prvo natjecanje u spustu i skijaškom trčanju koje je održano krajem 18.st. u tadašnjoj Christianiji (Oslu), gdje je 1910. osnovan i Međunarodni skijaški kongres, nakon čega se osnivaju i prvi nacionalni skijaški savezi u Njemačkoj i Švicarskoj.
Tko je donio prve skije u Hrvatsku?
Skijanje se u Hrvatskoj prvi put spominje u časopisu "Gimnastika" 1893. godine, ali znamo da je prve skije na naše prostore donio još 1885. godine carski inženjer Ferdinand Brodbeck, Bečanin koji je radio na izgradnji riječkoga Narodnog kazališta. On je osnovao i najstarije sportsko društvo u tom gradu, Club Alpino Fiumano, koji je već 1897. godine organizirao i prvo skijaško natjecanje na padinama Učke.
Jedino skijalište u Lici: Mukinje na Plitvičkim jezerima imaju sve za izlet pun aktivnosti i guštanja na snijegu
Povjesničar, književnik i "otac hrvatskog sporta" Franjo Bučar, koji je skijanje pak upoznao na studiju u Švedskoj, desetak godina nakon Brodbecka, 1894., donio je prve skije u Zagreb, a iste je godine na njegov prijedlog pri Hrvatskom sklizalačkom društvu osnovana i sekcija za "sklizanje na snijegu", kako se isprava nazivao novi zimski sport.
Bučar je organizirao više skijaških tečajeva bo zagrebačkim padinama – na Cmroku, Tuškancu i u Maksimiru, a vikendom je vodio i skijaške izlete na Medvednicu. Skije koje je donio iz Švedske poslao je u Otočac kako bi se po njima izradile skije za polaznike tečaja. Naručio je 40 pari, a ostale su stigle iz Stockholma i Beča.
Bučarovi tečajevi i nova tehnika
Tečajeve su pohađali učitelji gimnastike, a po završenom su tečaju skije mogli zadržati kako bi promovirali skijanje po cijeloj Hrvatskoj. Zbog tehnike skijanja bez skretanja i teškog zaustavljanja, sklizanje na snijegu u Bučarovo je doba bilo daleko od masovnog hita.
U prvom desetljeću 20. stoljeća skijanje je doživjelo značajne promjene i u opremi i u tehnici, najviše zaslugom Mathiasa Zdarskog, austrijskog učitelja skijanja i "tate" alpskog skijanja. Njegov je tečaj pohađao Rudolf Zigmundovsky iz Zagreba i odigrao važnu ulogu u popularizaciji skijanja u nas.
Zdarskyjeva se tehnika pluženja tako se već 1908. počela uvježbavati na Medvednici i u Samoborskom gorju. Usavršena tehnika osvojila je mnogo više poklonika, pa je 1909. godine ponovno aktivirana skijaška sekcija u Prvom hrvatskom sklizalačkom društvu, a iste je godine osnovana je i skijaška sekcija u Hrvatskom akademskom športskom klubu u Zagrebu.
Prvi planinarski uspon na skijama
Kako se skijanje počelo popularizirati, gradske padine više nisu mogle zadovoljiti potrebe sve većeg broja entuzijasta, koji su tražili i prostranije i strmije staze. Gorski kotar pokazao se idealnim. Već se na samom početku drugog desetljeća 20 stoljeća skije izrađuju u radionicama Ofak u Brodu na Kupi i Klobučar u Delnicama, a u isto se vrijeme počinje i s izgradnjom prvog "zimskošportskog" centra u Fužinama, sa sanjkalištim, klizalištem i skijalištem.
Dalmatinac prvi put na skijanju: "Uhvatio me očaj, počeo sam čupati kosu i psovati i nju i snijeg i Austriju"
U zimi 1912. u Fužinama su organizirana brojna sportska natjecanja, a potom i tečaj skijanja na kojem su se učili "norveški način ski-vožnje, christijanija i telemark". Na trodnevnom tečaju sudjelovalo je četrnaestero polaznika, a nakon njegova završetka Zagrepčani Ico Lipovšćak i Ante Pandaković te poručnik austrijske vojske Rikard Vickert skijama su se uspeli na Kulu, najviši vrh Bjelolasice i Gorskog kotara, što pamtimo kao prvi planinarski uspon na skijama u Hrvatskoj.
Prva skijališta
Isti trojac nastavlja "štancati" Gorskim kotarom u potrazi za novim skijaškim terenima i odlučuju od Mrkoplja, jednog od najstarijih goranskih mjesta, stvoriti pravi skijaški centar Hrvatske. Ondje 1913. i 1914. održavaju tečajeve, a 1914. godine ski-sekcija HAŠK-a organizirala je u Mrkoplju Prvenstvo na skijama za Hrvatsku i Slavoniju. U Mrkoplju je 1934. godine izgrađena i prva skijaška skakaonica u Hrvatskoj "pod Vrhin", a već 1936. održano je i međunarodno natjecanje u skijaškim skokovima.
Skijanje u Hrvatskoj prvi zamah dobiva 1950-ih godina, a početkom 1960-ih postaje i omiljena i masovna zimska aktivnost i – sport. To je potaknulo i izgradnju žičara na skijalištima, a u Hrvatskoj je prva bila jednosjedežnica izgrađena 1954. (a u pogon puštena dvije godine kasnije) na Medvednici koja je do Sljemena stizala po zagorskoj strani, a vožnja duga 755 metara trajala je šest minuta.
Na Petehovcu kod Delnica izgrađena je 1961. godine jednosjedežnica, puštena u rad sljedeće godine kada je izgrađena i vučnica na Čelimbaši kraj Mrkoplja. Prva žica na Platku bila je dvosjedežnica duga 1000 metara uz skijaške staze Radeševo.
Prva kabinska žičara u Hrvatskoj bila je "stara" sljemenska žičara, najduža jednoužna žičara u Europi – prelazila je 4017 metara. U pogon je puštena u srpnju 1963. godine, imala je 90 kabina za četiri osobe te je savladavala visinsku razliku od 667 metara. Sljemenska je žičara bila u pogonu gotovo 45 godina, a zatvorena je 2007. Većim dijelom njezinom trasom prolazi nova sljemenska žičara izgrađena 2020. godine.
Najneobičniji most na svijetu: Nije kružni tok, vozi se u krug, a mnogima nije jasno zašto
