Prekrasna i moćna, najviša primorska planina koja se strmo uzdiže iznad mora i dijeli je od Zagore krije brojne ljepote, zanimljivosti, kao i raznolik biljni i životinjski svijet. Iako Biokovo mjestimično izgleda golo, mnogo je endema koje žive jedino ovdje i nigdje drugdje. Uz prastare šume bukve, jele i crnog bora tu raste gotovo 1500 vrsta biljaka. Gotovo je sigurno da ćete na Biokovu vidjeti leptire ili kakvog gmaza koji se sunča na kamenjaru. Suri orao, vuk, lisica, jazavac, divokoze i mufloni također su neki od stanara.
No osim prirodnog bogatstva fascinira i neživi svijet. Za mjesto nedaleko od Brela nazvano Nevistina stina veže se zanimljiva legenda o djevojci iz biokovskog zaleđa koja se protiv majčine volje odlučila udati u siromašni, primorski kraj. Majka je zaprijetila kletvom: „Kad more ugledala, dabogda se okamenila!“ Stigavši na mjesto s kojega se vidi more, svatovi su se okamenili.
Dobro se mogu vidjeti stijene u obliku konja s mladencima, pogače i burače za vodu. Može se vidjeti i nevjestin veo što joj ga je vjetar otpuhnuo s glave. A i cijela povorka svatova koja je išla za njima...
Nevistina stina također je i prijevoj, nekad jedina spona Primorja i Zabiokovlja, te prekrasan vidikovac s kojeg puca nezaboravan pogled. Odlučite li ga malo bolje istražiti ne zaboravite na dobru obuću, zaštitu od sunca i dovoljno vode jer prema Biokovu treba imati (straho)poštovanje.