U svibnju ove godine krenuo sam na avanturu kroz Kinu, Sjevernu Koreju i Ujedinjene Arapske Emirate s prijateljem Zlatkom Barićem, u sklopu koje smo posjetili planinu Jebel Jais. Riječ je o planini koja se nalazi u emiratu Ras Al-Khaimah, udaljenom 160 km od Dubaija. Na najvišoj točki planine nalazi se najduži zipline na svijetu, dužine 2831,88 metara, što je, za usporedbu, dužina 28 nogometnih igrališta.

Nakon dugog noćnog leta iz Šangaja konačno smo sletjeli u Dubai. Plan nam je bio na aerodromu unajmiti auto te u dvodnevnoj avanturi po Emiratima posjetiti Dubai i planinu Jebel Jais. Međutim, ubrzo smo shvatili da se rent-a-car ne može unajmiti bez kreditne kartice, a kako je nismo imali, to nam je poprilično zakompliciralo plan. Istraživanje Dubaija nije bio problem jer postoji metro koji povezuje aerodrom s našim hotelom te svim bitnim turističkim odredištima. Prvi dan u Emiratima uspješno smo iskoristili u turističkom razgledavanju grada, no drugi dan predstavljao nam je problem.

Veliki dio večeri potrošili smo razmatrajući načine kako doći do 160 km udaljene planine kako nam ne bi propale karte koje smo unaprijed kupili na internetu. Jedna karta s popustom od 50 posto iznosila je oko 600 kuna. Na kraju dana zaključili smo da je jedina realna opcija za dolazak do planine vožnja taksijem.

Ujutro smo probali dogovoriti fiksnu cijenu s taksistom, međutim kako je bila riječ o državnom taksiju, u obzir nije dolazilo ništa drugo osim taksimetra. Budući da nismo imali izbora, prihvatili smo neizvjesnost troškova prijevoza i krenuli prema planini. Nakon otprilike 2 sata vožnje autoputom, cestom ravnom kao da se vozite kroz Slavoniju, samo kroz pustinju i pijesak dokle pogled seže, te na kraju penjanja uz mnogobrojne zavoje, stigli smo do vrha Jebel Jaisa.

Tamo nas je preuzelo dobro organizirano, stručno i ljubazno osoblje zaduženo za zipline. Nakon što smo odjenuli sigurnosnu opremu, kombijem su nas prevezli do platforme gdje smo dobili informacije o potencijalnim problemima, kako se ponašati, koja je brzina i slično.

Na početnoj točki ziplinea postavili su nas u položaj licem prema dolje, zbog čega se osjećate poput ptice u zraku. Tako pričvršćeni, viseći, čekali smo na spust barem 5 minuta sa zastrašujućim pogledom u provaliju. Ispred mene jedna je žena zbog straha odustala. To nije ni čudno jer smo i mi, kad smo prvo zagledali zipline, odnosno provaliju ispod njega, osjetili veliki strah.

Sve zajedno djeluje jako impresivno, no ujedno i zastrašujuće, ali odustajanje od spusta nije dolazilo u obzir. Kad smo se već toliko namučili da dođemo tamo, a i taksist nas je čekao s upaljenim taksimetrom, odlučili smo blokirati strah i prepustiti se adrenalinu. Dok sam čekao spust, moram priznati da mi je bilo teško disati te sam, kako bih se opustio, pričao sam sa sobom. No, kad je spuštanje počelo, shvatio sam da je to jedna od najboljih avantura u koju sam se upustio, osjećaj je bio izvanredan!

Osjećaj je doslovno kao da letite, podloga se svakim trenom sve više udaljava i udaljava. Svakim metrom provalija je bila sve dublja. Kada sam preletio iznad parkirališta, automobili su mi se činili kao igračke, a ljudi kao mravi. Toliko sam uživao u pogledu na impresivnu planinu da nisam htio da taj adrenalin prestane. Zaista sam uživao u svakoj sekundi.

Kad je spust završio, opet sam se našao u „zraku“, naime sletio sam na platformu koja „lebdi“. Nakon toga slijedi novi spust, kraći, koji vodi do drugog dijela planine. Sveukupno spust traje otprilike dvije minute, brzina letenja odnosno kretanja između 120 i 170 km/h na visini od 1823 metra. 

Kad sam stigao na čvrstu podlogu, emocije se jednostavno nisu mogle tako lako slegnuti. Osjećao sam veliki ponos jer sam imao priliku doživjeti takvo nešto.

Iako sam već jednom bio u Dubaiju, ovo je ipak bilo jedno sasvim novo, nadopunjeno iskustvo. Vožnja ziplineom nešto je što neću zaboraviti nikad u životu. Nakon spusta htjeli smo ponoviti spust, ali morali smo se vratiti u realnost jer ipak je taksimetar i dalje radio.

Nakon skidanja opreme brzo smo se uputili prema parkiralištu kako bismo se vratili u Dubai. Naposljetku cijena taksija, vožnje od otprilike 320 km, te dva sata čekanja koštala nas je 1200 kuna, znači 600 kuna po osobi. Ako to usporedimo s turistima koji su prije dva tjedna dana u Zadru vožnju taxijem platili 800 kuna za svega nekoliko kilometara, mi smo prošli poprilično povoljno.

Ako ćete se ikada naći u Emiratima, svakako vam preporučujem da pola dana izdvojite te posjetite planinu i zipline u sklopu planine. Ali svakako karte rezervirajte i kupite preko interneta.

Viktorove avanture možete pratiti na njegovoj stranici na Facebooku i profilu na Instagramu...

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi DNEVNIK.hr aplikaciju