Sveučilišni grad i nekadašnja prijestolnica Georgije, Milledgeville idilično je mjesto s povijesnim šarmom, pregršt zelenila, obližnjim jezerom Sinclair i rijekom Oconee. No Milledgeville je poznat i po najvećoj psihijatrijskoj bolnici na svijetu, koja danas izgleda kao mali grad duhova. Napuštene prostorije, zahrđali uređaji i neobično groblje na kojem tisuće stupova označenih brojevima stvaraju jeziv ugođaj koji privlači obožavatelje mračnog turizma.
Bodljikava žica i zapušteni hodnici bude znatiželju o tajnama koje skriva propali sanatorij službenog imena: „Georgia Lunatic, Idiot and Epileptic Asylum“ otvoren 1837. godine.
Na turističkim turama posjetitelji mogu doznati kako je sanatorij nekoć primao i 17 tisuća pacijenata odjednom. Vodič će ispričati i priču o Tillmanu Barnettu, prvom pacijentu koji je preminuo ubrzo nakon što je prekoračio prag sanatorija. Zbog mentalne bolesti zavezali su ga lancima kako ne bi pobjegao na putu do bolnice i natjerali ga na pješačenje kilometrima. Izmučen i iscrpljen, Tillman nije dugo poživio. No to je samo jedna u moru jezivih i tužnih priča koje su ispisale prošlost bolnice.
Na tisuće Amerikanaca liječilo se u Milledgeville, često protiv svoje volje, nerijetko i bez opravdanog uvjerenja o psihičkoj bolesti. Psihijatrijskom ustanovom roditelji su plašili svoju djecu, govoreći im kako će ondje završiti ako budu zločesti, a istovremeno je plašila i odrasle, koji su zazirali od tog mjesta.
Liječnici su se koristili klasičnim psihijatrijskim metodama tog vremena, od lobotomije do elektrošokova, ali i daleko manje sofisticiranim tehnikama zatvaranja pacijenata u metalne kaveze, prisilnim tuširanjem hladnom ili vrućom vodom.
“Ondje su se mogle vidjeti visoke razine čovjekove ljudskosti, ali i dubine degradacije”, napisao je dr. Peter G. Cranford, glavni klinički psiholog u bolnici 1952. godine u svojoj knjizi kojom je opisao stanje u Milledgevilleu.
Do 1950. broj pacijenata je prerastao bolničke kapacitete. Na jednog liječnika bilo je dvjesto, čak i tristo pacijenata koji nisu mogli dobiti odgovarajuću skrb i pažnju potrebnu za oporavak. Bolnica se počela gasiti tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina i jedno je vrijeme radila kao zatvor, ali tek je 2010. zauvijek zatvorila svoja vrata.
