Ono što su kod nas kiosci i mali kvartovski dućani ispred kojih se ljeti skuplja ekipa što se zabavlja uz piće, a prazne boce i limenke neumorno slažu na stepenice, u Berlinu je „späti“ ili „spätkauf“, odnosno „kasni dućan“ koji radi i nakon što se ostali zatvore. Neke trgovine su otvorene i i 0-24, što je korisno kad zatrebaju cigarete, mali zalogaji za euro ili dva, kao i wegbiers – pivo koje se pije na putu do doma, kluba ili tek tako, na ulici.
Prije pandemije spätkauf je bilo omiljeno okupljalište turista, ali koronavirus je promijenio navike Berlinaca. U malim trgovinama što rade do kasno u noć pronašli su zamjenu za kafiće ili klubove u koje su zalazili. Baš kao i francuske pekarnice te dućani sa sirom i vinom, njemački spätis su malo-pomalo postali nove žile kucavice društvenog života u Njemačkoj.
Na tisuće takvih trgovina razasute su berlinskim centrom, a gotovo da nema veće ulice u kojoj nećete naići na späti. Teško je za povjerovati kako toliko trgovina sa sličnim proizvodima uopće može opstati u istom kvartu, ali jedan od razloga za to su vlasnici koji ih drže. Većinom imigranti, koji čine svaki späti posebnim. I dok se u turskim trgovinama mogu pronaći gazirane limunade, pića na bazi jogurta, drugi znaju pak biti ukrašeni disco-kuglama ili fotografijama glazbenika. Ovisno o tome u koji spätkauf vas put odvede, možete naići na berlinske drag queenove, glasni techno ili pak jazz. Ponekad je muzika toliko glasna da se praktički morate nadvikivati s prodavačem oko cijene.
Mnogi stanovnici ne skrivaju da su im ta mala berlinska utočišta omogućila da ostanu normalni u vrijeme kada se društveni život na gradskim ulicama počeo gasiti. Neke trgovine tijekom pandemije su počele raditi bolje nego prije, pogotovo one koje se nalaze nedaleko od parkova u kojima se okupljaju na stotine ljudi u potrazi za alternativnim mjestima za druženje nakon što su im se zatvorili omiljeni klubovi. Hasenheide, park između četvrti Neukölln i Kreuzberg prošle je godine bio poznat po ilegalnih techno partijima – za nekih večeri ondje se znalo okupiti i do pet tisuća ljudi, a spätiji u blizini itekako su profitirali.
Preteče berlinskih „kasnih trgovina“ nastale su 1950. kada su „spätverkaufsstellen“ služile noćnim radnicima nakon što bi im smjene završile u Istočnoj Njemačkoj. Prema Berliner Zeitungu, više od stotinu takvih trgovina bilo je razasuto Berlinom prije pada Zida, ali samo na istoku. Na Zapadu, oni koji traže pivo ili cigarete odlazili bi na benzinske crpke. Nakon što se grad ujedinio moderni späti su se počeli pojavljivati posvuda i danas čine jedan od djelića slagalice koji čine Berlin jedinstvenim gradom.
