Ako ste ljubitelji životinja, sigurno vam se, kao i nama, srce para kada odete na putovanje i u najskromnijim kutcima vidite sakrivene i uplašene napuštene pse za koje nikoga nije briga. No kad ste u Nizozemskoj, s napuštenim psima nećete se susretati jer su postali prva zemlja na svijetu u kojoj ih - nema.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, na svijetu postoji više od 200 milijuna napuštenih pasa i pasa lutalica. No nizozemska vlada uložila je visoke napore da postane prva zemlja na svijetu u kojoj neće biti jadnih napuštenih životinja koje često na cesti žive u najgorim uvjetima i stala na kraj problemu.
Veza Nizozemaca sa psima kao ljubimcima traje još od davnih vremena. Nekada su samo pripadnici višeg staleža bili sretnici koji su pse držali kao kućne ljubimce, te je to za njih predstavljalo svojevrstan statusni simbol. Pse su imali i pripadnici nižih klasa, no oni su ih koristili uglavnom za mukotrpan rad.
Shodno tome, sve više i više pripadnika više klase uživalo je u društvu različitih pasmina pasa, no do problema dolazi u 19. stoljeću s pojavom i širenjem bjesnoće. U to vrijeme postojalo je uvriježeno mišljenje da je zdravlje psa odraz zdravlja vlasnika pa je većina onih koji su uživali to statusno pravo svoje životinje pojavom bjesnoće odmah napustila.
Službeno je! Nizozemci zabranili da ih se zove pogrešnim imenom
Prve inicijative regulacije problematike napuštenih pasa i pasa lutalica pojavile su se upravo u 19. stoljeću kad je vlada uvela porez na pse. Iako na prvu zvuči odlično, dogodio se kontraefekt. Većina ljudi nije imala novca da plati porez ili pse više nije željela, stoga je opet najjednostavnije rješenje bilo izbacivanje mnogih ljubimaca na ulicu.
Ostavljenih pasa iz godine u godinu bilo je sve više, a upravo su Nizozemci bili prvi koji su doskočili tom problemu. Osmislili su nacionalni program koji se pokazao kao pravi pogodak.
Program koji odobrava i Svjetska agencija za zaštitu životinja naziva se CNVR, a brine se o sakupljanju životinja s ceste, njihovu kastriranju i cijepljenju. Određen je i poseban porez na kupnju životinja, što je mnoge od onih koji su željeli psa odvratilo od prvotne ideje za kupnjom te su po svog ljubimca otišli u skloništa za napuštene životinje.
Odluku o plaćanju poreza, odnosno takozvani hondenbelasting donosi svaka od općina zasebno, a iznos koji su Nizozemci dužni platiti raste s brojem pasa koje drže. Kod izračuna nije važno je li pas velik ili malen ili koje je pasmine. Psa kao kućnog ljubimca potrebno je registrirati, a ako se to ne učini u predviđenom razdoblju od 14 dana do tri mjeseca, na kućnu adresu stiže kazna.
Nizozemci zazujali: Autobusne stanice pretvorili u vrtove za pčele
Pas nakon registracije dobiva metalni privjesak s podacima koji mu je vlasnik dužan staviti na ogrlicu. Zanimljivo je i da postoje neke općine u kojima se redovito provjerava je li sve po pravilima obilaskom od vrata do vrata. Prosječan iznos poreza godišnje za držanje jednog psa iznosi 74 eura, dok je najviši u Groningenu, u kojem iznosi 124,80 eura. Primjerice, u Haagu je za držanje jednog psa potrebno platiti 120 eura, za dva 310 eura, dok se za tri psa iznos diže na 550 eura.
Uz nacionalni program i uvođenje poreza, formirana je i posebna "životinjska" policija kojoj je zadatak nadzirati napuštanje pasa, što se u Nizozemskoj smatra zločinom za koji je određena rigorozna kazna. No to nije sve.
Kastracija pasa postala je besplatna, a nekoliko dana godišnje Nizozemcima je omogućeno i da besplatno svoje kućne ljubimce odvedu kod veterinara na pregled i cijepljenje.
Osim što vas mogu papreno globiti, ako u Nizozemskoj napustite psa, možete završiti u zatvoru i tamo ostati do 3 godine te platiti vrtoglavih 19.500 eura.
Dakle, priča je veoma jednostavna. Ako želite psa, za njega plaćate porez. Ako ga poželite napustiti, sjedit ćete u zatvoru i razmišljati o tome kako ste izgubili najboljeg prijatelja i ispraznili svoj novčanik za pozamašnu svotu novca.
A vi, jeste li spremni platiti porez na psa ako znate da će taj novac otići na spašavanje nedužnih životinja koje su završile na ulici? Mi jesmo, jer životinje su to zaslužile.
