Zanimljiva statistika preplavila je medije i forume interneta: London ima više indijskih restorana od Mumbaija. Podatak je prenio i indijski medij Times of India, te podigao javnost na noge. „Kako je to moguće?“ i „Zar nije svaki restoran u Indiji indijski restoran?“, samo su neka od pitanja koja se postavljaju.
Teza se čini nategnutom i upitnom, no možda nije daleko od istine. U Indiji je „indijska hrana“ domaća hrana, nešto što se ionako priprema svaki dan u kući. Ni svaki restoran u Indiji nije doista indijski, naročito ne u metropoli kao što je Mumbai, u kojem iz godine u godinu raste broj restorana internacionalne kuhinje.
S druge strane, u Londonu je popularnost indijske kuhinje veća nego ikad. Neke to uopće ne čudi – štoviše, tvrde kako je vjerojatno slična situacija s meksičkim i talijanskim restoranima ili irskim pubovima u američkim gradovima. Dio ljudi želi isprobati nešto novo, a dio se želi vratiti aromama svojih domova.
Indijski restorani u Velikoj Britaniji godišnje obogate ekonomiju za gotovo 4 milijarde funti, te zapošljavaju više od 100 tisuća ljudi. Procjenjuje se kako svakog tjedna u curryju uživa gotovo 3 milijuna mušterija.
Da sve bude spektakularnije, svake godine održavaju se britanske Curry Awards koje je bivši britanski premijer David Cameron nazvao „Oscarima curryja“. Upravo ovdje je prije deset godina potvrđena pobjedonosna statistika – indijska hrana je među Britancima postala popularnija od kineske hrane i pizze.
„Ne možeš vjerovati narodu čija je kuhinja loša.“ – Jacques Chirac
Nije tajna da London ima veliku populaciju indijskog podrijetla. Točnije, britanski Indijci čine najveću etničku skupinu grada s više od pola milijuna pripadnika (tj. 7% ukupne populacije). Logično je pomisliti da su indijski restorani stigli s prvim velikim valom imigranata 1960-ih godina.
No, prvi indijski restoran zapravo je stigao u kraljevinu puno ranije: Hindoostanee Coffee House otvoren je još 1810. godine. Trideset godina prije njega Norris Street Coffee House već je imao curry na meniju, a da ne spominjemo začine koje su kolonizatori donosili s istoka stoljećima ranije…
Isprva su intenzivne začine otočani koristili nježnom rukom, oklijevajući. Ne želimo ih uvrijediti, ali svi smo nekad čuli koju foru na račun britanske hrane, poput one u kojoj čovjek drži zrno soli dok kuha i zaključuje: „Ovo će biti dovoljno.“
Još je gori bio bivši francuski predsjednik Jacques Chirac koji se tijekom jednog sastanka hihotao šapćući Putinu na uho: „Ne možeš vjerovati narodu čija je kuhinja tako loša. To je zemlja s najgorom hranom, nakon Finske. Jedino što su oni ikad učinili za europsku poljoprivredu je kravlje ludilo.“
Ovo je boljelo! No, sad je jasnije koliko je prelazak na indijske začine bio velik korak. Nije ni čudo što je onaj prvi indijski restoran brzo propao…
Curryjev dug put do trona
Stvari su se počele mijenjati s britanskom okupacijom Indije sredinom 19. stoljeća, kad se i sama kraljica Viktorija „navukla“ na indijsku hranu koju joj je pripremala indijska posluga. Njen voljeni asistent Karim podučavao ju je indijskim običajima i upoznao ju s curryjem. Premda je njihov blizak odnos zgražavao ostatak kraljevske obitelji, bio je dovoljan da „influenca“ naciju indijskom kuhinjom.
Kako su se stolovi samo okrenuli! „Još nedavno su indijski restorani bili svratišta za Britance željne jeftinog piva, za koje su bili spremni preživjeti „smrad“ curryja, a sada im curry miriše“, tvrdi Enam Ali, osnivač The British Curry Awards.
Unatoč ogromnom broju restorana koji se otvaraju diljem Londona i Velike Britanije, od kojih dio ima Michelinove zvjezdice, indijski restorani ostaju voljeno utočište svih klasa i nacija. Treba li vam dokaz za to, samo pogledajte redove koji nastaju ispred njih petkom i vikendom. Gdje ćeš boljeg omjera cijene, kvalitete i količine?