Dok se kontinentalni dijelovi Lijepe Naše ovih dana hlade na nekoliko stupnjeva ispod nule, na istočnom dijelu Antarktike zimi se temperature spuštaju i niže od -50°C. Apsolutni minimum na Antarktici, i na Zemlji, iznosi - 89,2 °C, a izmjeren je 1983. u postaji Vostok. No bez obzira na temperature, i u tom hladnom dijelu svijeta ima (ljudskih) života. Osim znanstvenoistraživačkih postaja i opskrbnih baza, u kojima živi više od 4000 ljudi, stalnih naselja nema.
Najveći dio Antarktike pokriva led, koji vjerojatno potječe iz ledenoga doba, a zbog njegove težine mnogi krajevi Antarktike leže ispod razine mora. Kad je riječ o geografiji, Antarktika se sastoji od istočnog, većeg, i zapadnog, manjeg dijela. Međusobno su rastavljeni rasjednom linijom, koja se pruža od Rossova do Weddellova mora.
Istočni dio, koji obuhvaća tri četvrtine ukupne površine Antarktike smatra se dijelom staroga kontinenta Gondvane, što dokazuju i fosilni ostatci. Zanimljivo je i da Antarktika nije jedinstvena cjelina nego otočni arhipelag koji je međusobno povezan debelim pokrovom leda.
Oko 8200 kilometara od najbližeg grada nalazi se belgijska istraživačka stanica Princess Elisabeth, postaja koja živi u skladu s prirodom - ne ispušta štetne plinove, a potrebna energija dobiva se zahvaljujući suncu i vjetru. Otvorena početkom 2009. godine, predstavlja noviju postaju za polarna istraživanja. Iako je mlada, to je prva polarna istraživačka postaja na svijetu s nultom emisijom, koja se oslanja isključivo na obnovljivu energiju u jednom od najsurovijih okruženja na svijetu.
Osim svojim kvalitetama, fascinira i izgledom – na prvi pogled djeluje poput kakvog svemirskog broda koji je netom sletio u ledeni krajolik. Njene elegantne srebrne panele koji odražavaju bjelinu polarnog krajolika pronaći ćete u regiji Queen Maud Land, gdje vjetrovi deru brzinom od 250 kilometara na sat.
Moćna princeza kojom upravlja Međunarodna polarna zaklada sa sjedištem u Bruxellesu nalazi se na grebenu pored planinskog lanca Sør Rondane, a tijekom ljetnih mjeseci od studenog do veljače ondje je življe nego inače. Tada ledenjački krajolik neumorno obasjava sunce - iza grebena klizne na samo tri sata. U to vrijeme istraživači iz Belgije, Francuske, Njemačke, Turske, Indije i SAD-a koriste okolne planine, obalu, ledenjake i antarktičku visoravan za razna istraživanja, smišljajući rješavanja protiv klimatskih promjena. I dok neki ostaju nekoliko tjedana, chef Duconseille, glavni kuhar Princess Elisabeth, tamo je puna četiri mjeseca. Ove godine mu je sedma sezona na Antarktici, piše CNN.
“Sami pripremamo i pečeno kruh. Svježi kruh nam je važan. Volim napraviti brioche punjene čokoladom za doručak” kaže Duconseille, Francuz kojem je i kod kuće u Normandiji ili u Alpama, gdje provodi veći dio godine kuhajući za istraživače na Mont Blancu.
Kako je istraživačka postaja udaljena šest sati leta od najbližeg grada - Cape Towna u Južnoafričkoj Republici, Duconseille zamrzava meso, ribu i povrće kako bi izdržali cijelu sezonu. Jaja sprema u sanduke od pet litara s odvojenim bjelanjcima i žumanjcima. Svježi sastojci jednom mjesečno stižu iz Cape Towna, ako to vrijeme dopušta.
“Naviknuo sam se čekati svježu hranu po mjesec dana. Kad sam tek počeo raditi, bilo je teško jer se svježa hrana brzo troši. Sada s iskustvom znam što će se prvo pokvariti, tako da prvi tjedan jedemo puno svježih salata. Snalazim se tako da ovi sastojci mogu što duže trajati pa sve do četvrtog tjedna jedemo fino,” kaže Duconseille, koji za posebne prilike, poput Božića i Nove godine priprema svečana jela poput foie gras, ili nadjevene purice.
Stanica obično prima između 20 do 30 članova posade odjednom, ali tijekom godina kapaciteti su se proširili na 45 do 50 ljudi. Članovi posade naizmjenično pomažu Duconseilleu u kuhinji postavljajući stol, brišući i spremajući posuđe ili guleći hrpe krumpira. Bez obzira na nadmorsku visinu od 1364 metra u postaji je ugodno toplo zahvaljujući kvalitetnim materijalima od kojih je sagrađena. Tijekom ljetnih mjeseci nema potrebe za grijanjem jer je zahvaljujući sunčevoj toplini ugodnih 20 dp 21°C. Hibridni sustav od devet vjetroturbina i 408 solarnih fotonaponskih panela iskorištava energiju vjetra i sunca za napajanje stanice.
Kako bi stigli do postaje, posada leti iz Cape Towna posebnom letjelicom za prijevoz tereta i manevriranje zaleđenim pistama. Let traje nešto više od šest sati, a zatim treba 90 minuta od piste do stanice.
S gotovo nestvarnom prirodom, biljkama i životinjama, Antarktika je više od najizoliranijeg kontinenta na svijetu: može se činiti kao sasvim drugi planet. Iako je postaja udobna i dobro opremljena, ekstremna izolacija, nepredvidivo polarno vrijeme i mjeseci daleko od doma i voljenih mogu iscrpiti čak i najodvažnije. Chef smatra kako je hrana važan faktor kako bi se ljudi utješili i kroz jelo se barem podsjetili svojeg doma.
Samojedi sa sjevera Europe: Čudesno pleme koje živi na minus 50 i godišnje prelazi na tisuće kilometara
