Kada netko spomene drevne civilizacije antike, većina nas pomisli na moćne Rimljane. Ali mnogo prije nego što su Rimljani postali velika sila po kojoj su još uvijek poznati, postojali su Etruščani. Ova zagonetna kultura bila je podrijetlom s talijanskog poluotoka i vladala je regijom poznatom kao Etrurija, koja se protezala između rijeka Tiber i Arno i bila omeđena Tirenskim morem na zapadu. Činjenice i zanimljivosti o Etruščanima donosimo s portala thecollector.com
Žene su vjerojatno bile jednake muškarcima
Dok su pokušavali premjestiti izgubljene etruščanske grobnice Vulci, arheolozi su pronašli više od dvadeset nezabilježenih grobova, grobnica i velikih pogrebnih kompleksa. Ovdje su otkrili Grobnicu Srebrnih ruku, koja je sadržavala neke jedinstvene nalaze koji bacaju svjetlo na etruščansko društvo. Istraživači su dodijelili ovo ime izvanrednoj grobnici jer su unutar grobnice pronašli dvije lijepo oblikovane srebrne ruke, još uvijek s ostacima zlatnih ploča.
Te su ruke bile dio sfirelatona, drvene pogrebne figure koja je trebala predstavljati preminule i štititi dušu nakon što je tijelo kremirano. U prethodnim istraživanjima pretpostavljalo se da su grobnice koje sadrže sfirelatone pripadale ratnicima ili plemićima, no arheolozi su u Grobnici srebrnih ruku pronašli dokaze koji govore suprotno. Nakon detaljnijeg pregleda postalo je jasno da je ova grobnica pripadala ženi na visokom položaju u etruščanskom društvu.
Istraživači su također otkrili dokaze koji sugeriraju da su i muškarci i žene bili vrlo pismeni, bez obzira na društveni status. Na to upućuju ispisani predmeti koji su pronađeni tijekom arheoloških iskapanja. Ogledala, vaze i kozmetičke posude s natpisima pronađene su među grobnim prilozima, kao i keramičke pločice s natpisima pokopane s njima u grobnicama.
Ova slika jednakosti oštro je u suprotnosti s onim što znamo o ženama staroga Rima. Prema starim rimskim zapisima, žene su smatrane neravnopravnim muškarcima i nisu se smatrale punopravnim građanima. Umjesto toga, mlade Rimljanke bile su ograničene na obrazovanje koje se odnosilo na vođenje kućanstava, a čak su bile podvrgnute zakonskim kaznama ako ostanu neudane do određene dobi.
„Nomadsko“ pčelarstvo
U regiji Lombardija i u blizini današnjeg grada Bagnolo San Vito, otkriveno je veliko etruščansko nalazište nazvano Forcello. Iz prikupljenih podataka istraživači su uspjeli utvrditi da je Forcello bio važno etruščansko naselje između 6. i 4. stoljeća prije nove ere, vjerojatno uspješno zbog svog plodnog poljoprivrednog zemljišta i položaja između rijeka Po i Mincio. Nesretni požar oštetio je velik dio Forcella ali je pružio zaštitni sloj kulturnim artefaktima. Među spaljenim dijelovima naselja bila je i pčelarska radionica iz 6. stoljeća prije nove ere. U ovoj drevnoj radionici arheolozi su mogli izvući uzorke meda, saća i pčela za analizu peludi. Cilj je bio utvrditi kakav je biljni svijet u to vrijeme cvjetao na tom području i odakle su pčele sakupljale pelud.
Na veliko iznenađenje, istraživači su otkrili da pčele skupljati pelud s vodenih biljaka poput lopoča i divlje vinove loze koje rastu uz obale. Prevalencija peludi iz vodenih izvora, a ne onih bližih selu, navela je istraživače na zaključak da su pčelari držali košnice na čamcima. Ti su etruščanski pčelari vjerojatno plovili duž obližnjih rijeka Po ili Mincio sa svojim košnicama i vratili se u Forcello sa svojim ubranim saćem. Ovo potvrđuje izvještaje koje je zabilježio pisac Plinije Stariji iz 1. stoljeća nove ere., čija se enciklopedija Naturalis Historia poziva na etruščansku metodu premještanja košnica uz rijeke.
Nisu „nestali“ zbog Rimljana
Povijest Etruščana možda je nedostižna budući da nije ostalo mnogo njihovih pisanih zapisa, ali istraživači su otkrili da nisu jednostavno nestali kada ih je pokorila Rimska republika. Naprotiv, postoje dokazi da su Etruščani nastavili svoj jedinstveni način života najmanje jedno stoljeće nakon što su Rimljani preuzeli kontrolu nad Etrurijom. Dok su arheolozi istraživali područje oko poznatog etruščanskog nalazišta Podere Cannicci, otkrili su grobnicu koja datira iz 2. stoljeća prije nove ere. Ono što je bilo izvanredno u vezi s ovom grobnicom je to što je bila netaknuta.
Unutar ove netaknute grobnice nalazile su se dvije urne s kremiranim ostacima dviju osoba, pokopane s punom zbirkom grobnih predmeta tipičnih za tradicionalni etruščanski pogrebni banket. U tim su grobnim prilozima bile keramičke posude, zlatni i brončani nakit te željezni strigili koji su se koristili za čišćenje kože. Jedna od urni također je sadržavala krunu od zlatnog i brončanog maslinovog lišća. Istraživači vjeruju da je ovaj jedinstveni nalaz nekoć pripadao vođi bogate lokalne obitelji. Motiv maslinovog lišća bio je tipičan za Etruščane, jer je njihovo gospodarstvo bilo snažno potpomognuto zemljoradnjom. Budući da je ova grobnica datirana u cijelo stoljeće nakon rimskog preuzimanja vlasti i kako su preminuli pokopani na način tradicionalan za Etruščane, istraživači su to uzeli kao dokaz da Etruščani nisu jednostavno nestali, već su se vremenom uklopili u rimsku kulturu.
Zašto Rimljanima propast Carstva zapravo i nije bio "kraj svijeta"?
