Veliki reformator, ali možda još i veći tiranin, car Dioklecijan i dan danas ostaje jedna od najkontroverznijih povijesnih ličnosti. Riječ je o čovjeku koji je napravio ogromne reforme, ali i prilikom provođenja istih bio neumoljiv. Uostalom, prenosimo članak objavljen na portalu thecollector.com čiji su se autori potrudili čim bolje opisati ovog rimskog cara.
Kao mjesto njegova rođenja uzima se antička Salona (današnji Solin) u 3. stoljeću, kada se i samo Rimsko Carstvo zbog anarhije koja je zavladala našlo gotovo pred raspadom, te se svatko s političkom i vojnom moći u jednom trenutku proglašavao carem. Na sličan način na vlast je došao i sam Dioklecijan – radilo se o snažnom vojnom zapovjedniku velikog ugleda, a kad je konačno stupio na prijestolje, vladao je, čvrstom rukom.
U vremenima kaosa uspio je stabilizirati Carstvo, te uvjeriti sve koje je trebao u snagu svoje vladavine, što mu je na kraju omogućilo i dvadesetak godina na tronu. Možemo reći kako je i bio preteča srednjovjekovnih kraljeva, te je promijenio prikaz dotadašnjih rimskih vladara. Naime, do tad su vladari rado sudjelovali u raznim paradama i proslavama pokazujući narodu kako su tek „prvi među jednakima“. E pa, Dioklecijan je pokazivao moć gdje god je stigao.
Za početak, svugdje je nosio dijademu, a u njegovoj prisutnosti klečanje ispred njega bilo je obavezno. Nije mu mogao pristupiti bilo tko, a obavezno ga se moralo oslovljavati „bogom i zapovjednikom“. Obični ljudi više nisu smjeli nositi purpurnu boju, a i na portretima je uvijek prikazivanim kao dominantna figura.
Ipak, poznavao je važnost stavljanja lojalnih i sposobnih na položaje, pa je njegova vlast poznata i pod nazivom „vlast četvorice“. Carstvo se u tom trenutku protezalo od Engleske do Sirije, odnosno od Njemačke do Sahare. U krajnje dijelove postavio je sposobne i sebi vjerne ljude, koji su uspješno ugušili bilo kakve pobune i nezadovoljstva.
Za svoje vladavine susreo se i s hiperinflacijom koju nije uspio zaustaviti do kraja, ali ju je ipak zaustavio, dok su se njegovi nasljednici, poput Konstantina, slijedeći njegovim idejama, na kraju s inflacijom uspješno obračunali.
No, vladavina je imala i mračnih strana, a jedna od njih svakako je progon kršćana. Naime, popularnost kršćanstva je rasla, a car se bojao kako bi okretanje od Jupitera i ostalih rimskih bogova moglo dovesti do urušavanja carstva. U svojim obračunima je bio brutalan, te tako legenda kaže kako je jednom u Egiptu zatražio od vojske da ne stanu s ubijanjem sve dok krvi ne bude do „koljena njegova konja“. Na isti način se obračunavao s kršćanima, tako da je u povijesti ostao zapisan kao neprijatelj kršćanstva.
Recimo za kraj i kako je, Dioklecijan jedini rimski car koji se umirovio, te ga s prijestolja nije otjerao prevrat ili smrt.
