Gospodine Kosovec, recite nam kako ste se našli u svijetu vinarstva.
Kao klinca oduvijek me zanimala priroda, lunjao sam po šumama, bajerima i kanalima, nisam baš bio „za po kući“ (kakvi danas klinci općenito jesu), a u srednjoj sam školi pomagao djedu u malom obiteljskom vinogradu od tristotinjak trsova. Ono, košnja trave, iznošenje loze, štucanje loze, vezanje, berba grožđa, pranje bačava u podrumu i naravno, najljepši posao od svih – degustiranje!
Također, cijeli život sam gledao starce kako pišu i prevrću papire i kojekakve polubesmislene dokumente i to me baš nije privlačilo pa sam odlučio upisati nešto „životnije“, nešto što je vezano uz prirodu i rad na otvorenom, gdje treba zasući rukave. Nakon završene gimnazije upisao sam stručni studij vinarstva u Poreču, iste godine kupili smo veliko poluzapušteno zemljište u Popovači, odlučili posaditi vinograd i proizvoditi vino. I tako je to pomalo krenulo..
Odakle ste, gdje su vaši vinogradi?
Inače sam iz Ivanić Grada, ali imanje s podrumom i vinogradom se nalazi u tridesetak kilometara udaljenoj Popovači, na pitomim obroncima Moslavačke gore.
Koje sorte uzgajate, koja sve vina proizvodite?
Od sorata uzgajam autohtoni moslavački Škrlet, sveprisutni Chardonnay, manje prisutni Zweigelt, Frankovku i Pinot crni. Sve to se nalazi u jednom vinogradu površine 3 ha s ukupno oko 19.000 trseva. Također, proizvodim vina od tih istoimenih sorti, ali nastojim razdvojiti vina u tzv. dvije linije – bazna vina dozrijevana u inoxu, koja idu ranije na tržište, i liniju „Selekcija“ koju proizvodim samo u određenim godinama kada ocjenim da vina imaju veći potencijal odležavanja pa tako za njih koristim drvene bačve.
Koja je vaša filozofija?
Moja filozofija je u biti seljački jednostavna, iskonska, čak i dosta primitivna, kada sve stvari staviš u pravu perspektivu. Dobiti grožđe, a potom i vino uz što manje intervencija, petljanja i korekcija u svim procesima i fazama proizvodnje i uzgoja, simple as that! Cilj je dobiti originalno vino koje se ne može kopirati niti dobiti nikakvim drugim načinom, nadomjescima i (polu)umjetnim načinima, vino koje se ne radi po „receptu“ i po današnjim općeprihvaćenim suvremenim enološkim normama i standardima. Cilj je dobiti vino koje je istinski odraz simbioze mog komadića zemlje, sorte i vremenskih prilika pojedine godine.
Cijela proizvodnja je zasnovana na organskim principima pa tako ne koristim nikakva umjetna gnojiva, herbicide, insekticide i botriticide a za prskanje loze koristim samo minimalne količine bakrenih i sumpornih preparata. U podrumu ne koristim ama baš nikakve enološke preparate i sredstva pa se tako alkoholna vrenja na svim vinima provode isključivo spontano s vlastitim kvascima, sva vina su nefiltrirana, nisu čak niti klasično bistrena već se isključivo bistre i stabiliziraju prirodno. Jedino što koristim su minimalne količine sumpora pa tako većina vina po punjenju u boce sadrži do 60 mg/l ukupnog sumpora, što je čak tri i pol puta manje nego što to dozvoljava naš Zakon o vinu.
Gdje ste sve zastupljeni?
Po boljim zagrebačkim vinotekama i distribucijama (Naturavino, Miva, Dobra vina, Vivat fina vina, Vino.hr, Vivatina, Vintesa), te poznatijim restoranima kao što su Tač, Vinodol, Apetit, Dubravkin put, Peta četvrtina, Lari i penati, Mali bar, vegetarijanski restoran Nishta u Zagrebu i Dubrovniku, te još mnogobrojni restorani i wine barovi po Zagrebu i na obali, od Trogira do Dubrovnika. Ali za mene osobno je najveći uspjeh plasman na tržište SAD-a (New York, Los Angeles, San Franciso, Phoenix, Washington, Philadelphia..) gdje sam samo ove (početne) godine izvezao oko 7000 butelja što čini gotovo 1/3 moje ukupne godišnje proizvodnje vina.
Otkud vi u organskoj priči?
Moj princip je vrlo jednostavan, da bi proizvodio i dobio originalno vino smatram da moraš koristiti vlastite kvasce za vrenje, da bi koristio vlastite kvasce moraš imati relativno veliku prirodnu biomasu tih kvasaca u svom vinogradu, a da bi to imao - potrebno je što manje koristiti sredstva za prskanje, tj. otrove koji ubijaju kvasce. Najbolji način za to je naravno, uopće ne koristiti takve teške otrove za prskanje vinograda. Ali onda opet imaš problem, čime sada zaštititi lozu i kako?
Daleko manjim brojem prskanja relativno „blažim“ otrovima koji ne ulaze u biljku za razliku od klasičnih sistemičnih preparata koji truju sve jer ulaze u nju od korijena u zemlji do još neizraslih izboja i listova na vrhu! Na taj način je biljka praktički cijeli svoj život ili barem cijeli vegetativni ciklus „pod zaštitom“ i njeni prirodni obrambeni mehanizmi gotovo ne postoje i ne funkcioniraju, njezin cijeli prirodni obrambeni i imunološki sustav je oslabljen ili je čak i nepostojeći jer je stvoren umjetnim putem preko konstantne zaštite. To sve izuzetno crpi biljku i slabi je i na taj način joj je potrebno davati mnogo toga „izvana“ kao što su razna umjetna mineralna gnojiva, itd. koja u dugoročnom razdoblju samo rade više štete nego koristi. Uglavnom, cijeli taj koncept organskog uzgoja je jedan dugotrajni prirodni proces koji zahtijeva mnogo rada i još više razumjevanja za ono što i kako radiš ali na jednom sasvim drugom nivou nego što je danas neki uopćeni pristup vinogradarenju i uzgoju loze.
Organska priča je mnogo više stvar razmišljanja, djelovanja i općenito životne filozofije pojedinca nego što je puko odrađivanje posla, tj. „delanje“.
Label Grand Karakterre - http://punkufer.dnevnik.hr/clanak/pocinje-najveci-festival-organskih-vina-u-sredisnjoj-i-jugoistocnoj-europi---363711.html
Preporučite nam neko svoje vino za našeg čitatelja i čitateljicu?
Mislim da sva moja vina pričaju zasebnu priču ali moje najdraže bijelo vino je Škrlet Selekcija 2011, ajmo reći da je to za „njega“, a od crnih bi to mogao biti Pinot crni Selekcija 2011 koji će upravo ovih dana na tržište, za „nju“ (smijeh).
Što očekujete od Label Grand Katakterrea?
Smatram da je LGK definitivno najzanimljiviji vinski festival kod nas jer toliki broj posebnih, originalnih i „geekovskih“ vina je vrlo teško pronaći i kušati na jednom mjestu. To su vina koja pričaju priču, mnoga je pričaju već i nekoliko generacija i to je ono što treba poštivati, što treba razumjeti i što treba osjetiti. Ta vina predstavljaju pozitivni odmak od masovne produkcije, vinske industrije, besmislene mašinerijske proizvodnje, konvencionalizma, pomodarstva, PR fora i mass marketinga. Na neki način te vraćaju u prošlost kada je vino uistinu bilo „samo“ vino. Osobno očekujem još više posjetioca nego prošlih godina a fantastičnih vina sigurno neće faliti!
Što će biti od vinarije Kosovec za pet godina?
Uf, ko živ ko mrtav za pet godina... Proširiti se još sa kvalitetnim vinogradima, još 3, 4 hektara bi vrlo dobro došla, naročito Škrleta, a i morat će doći vrlo brzo. Proširiti tržište izvan RH, zaposliti pokojeg čovjeka, proširiti podrum, definitivno krenuti u duže maceracije bijelih sorata, Škrleta pogotovo, jer smatram da se s njime može uistinu mnogo napraviti a praktički osim mene nije probao nitko i to mi je žao, usmjeravati proizvodnju u smjeru biodinamike i proizvoditi vina bez dodanog sumpora... Ima toga...
Hvala na informacijama, i puno uspjeha.
Zahvaljujem i pozdrav!
