Subarktička klima u ovoj regiji je stvarno ekstremna pa se tako prosječna zimska dnevna temperatura kreće oko zastrašujućih -40 stupnjeva. Već krajem rujna temperature se ovdje spuštaju ispod točke smrzavanja i tako najavljuju dolazak prave ledene pošasti.
Od tog trenutka, živa u termometrima se samo spušta te doseže -50 stupnjeva, a ponekad i niže od toga, sve do sredine svibnja kada se temperature polagano dižu iznad nule. Jedini mjeseci kada temperatura ne pada ispod nule su lipanj i srpanj, ali to ne znači da je ljeto ovdje toplo.
Najniža ikad zabilježena temperatura u Oymyakonu izmjerena je 6. veljače 1933. godine, kada se živa spustila na fascinantnih -68 stupnjeva C. Samo je još jedan naseljeni grad uspio zabilježiti tako nisku temperaturu u svojoj povijesti - Verkhoyansk.
Grad je dobio ime po obližnjoj rijeci Oymyakon, čiji naziv u doslovnom prijevodu znači „nesmrznuti riječni put“, i koja je izvor ribe, dakle - hrane, u hladne dane. U gradu se nalazi jedan dućan u kojem se može kupiti sve što treba ovako hladnom mjestu. Fotograf Amos Chapple rekao je da je bio veliki izazov snimati ovdje, ne toliko zbog niskih temperatura nego zbog činjenice da je teško pronaći ljude na ulici. Ljudi su većinom u kućama, a kada moraju izaći, doslovno trče od jednih vrata do drugih, kako bi što manje vremena proveli na ovoj zimi.
Teško je zamisliti kakav je život ovdje bez da se provede nekoliko dana na toj hladnoći, ali ovdašnji ljudi se snalaze. Zanimljivo je da imaju stoku, ali i tržnice na otvorenom. Doduše na tržnici ne možete kupiti svježu ribu, ali budite sigurni da je riba svježe smrznuta.
Pošto je zemlja većim dijelom godine smrznuta, ona se ne obrađuje, ali zato se na njoj uzgaja stoka za koju farmeri dovoze hranu iz udaljenih krajeva. Farmeri moraju posebno biti snalažljivi kada se temperatura spušta na tako niske temperature da im stoka na smrzne te ju svake večeri zatvaraju u staje koje su posebno izolirane i grijane.
Što mislite? Biste li uspjeli ovdje izdržati duže od jednog tjedna?
