Kada je velika i moćna rijeka Krka umirila svoje vode, iz dubina je iznjedrila sedam sedrenih slapova, razlila spokojna jezera i močvare te ucrtala vijugave modre i zelene bistrine kanjona, da joj se divi cijeli svijet.

Bilušića buk, prvi od šestero braće i sestrice Miljacke nalazi se stisnut u kanjonu, 16 km nizvodno od izvora i 9 km od Knina. S ruba kanjona najprije se čuje udaljeni huk vode. To se preko dvije sedrene stepenice Buka prelijeva sav dotok Krke. Do slapa vodi staza duga 300 m, pri kraju koje se, obrasle u bršljan, nalaze dvije vodenice, kao kulise neke Grimmove bajke, prije nego putnik namjernik ugleda malu lagunu i bijelu vodu Bilušića kako se u nju ruši. I dovoljno je malo mašte da ugledate mlade vile kako zaigrano plešu okupane raspršenim kapljicama vode i jednoroge kako se napajaju na jezercu podno slapa.

Slapište je okruženo bujnim submediteranskim raslinjem i gustim vrbicima, a uz tok rijeke nekoliko je malenih polja na kojima lokalno stanovništvo sadi povrće. Tu su drveni stol i klupa za odmor i okrijepu pa je posjet Bilušića buku avantura i izlet u prirodu o kakvima smo nekad čitali u dječjim romanima.

Fotografi: Mario Romulić i Dražen Stojčić.

Na samoj sredini toka, kao čipka preko prsa nevjeste iz Bogatića, rasuo se niz sedrenih kaskada koje narod prozvaše Ogrlicama. Kada voda preko njih prijeđe, u širokoj lepezi Roškog slapa, ruši se u jezero. Stiješnjen među kanjonima rijeka Krke i Čikole, cijeli lokalitet odiše bogatom poviješću življenja na ovim prostorima. Oziđana pećina pri vrhu kanjona pružala je zaklon čovjeku mlađeg kamenog doba, a danas je u njoj uređena arheološka zbirka in situ. Rimsko razdoblje ostavilo je most s 22 kamena navoja kojim su premošćene obale Krke. I danas njime prelaze posjetitelji. Iz slavnog srednjovjekovnog doba hrvatskih vladara vidljivi su ostaci utvrde Kamičak i vidikovac na suprotnoj strani kanjona gdje je stajala utvrda Rogovo, po kojoj ovaj lokalitet nosi ime. Predindustrijske vodenice spomenik su ruralnog graditeljstva i gospodarske prošlosti, a s obzirom na bogatu tradiciju i pučki izraz koji svjedoče, smatraju se i etnološko-etnografskim spomenikom.

Prije nego rijeka Krka iščezne u moru, združene vode Krke i Čikole, prelit će se preko 17 stepenica najpoznatijeg i najposjećenijeg slapa na rijeci Krki – Skradinskog buka. Kada se plavih dubina uzdignula sedrena barijera Buka, ujezerila se voda do Roškog slapa i tri kilometra donjeg toka rijeke Čikole, tvoreći tako jedan od najneobičnijih i najljepših krajobraza Parka. Oko Skradinskog buka vodi 2 km duga staza preko drvenih mostića, sa spletom vodenica, koje danas čine Etno selo i ostacima HE „Krka“, druge hidroelektrane na izmjeničnu struju na svijetu. Bezbroj puta opjevan, zastrašujuće snage i dirljive ljepote, u skladu s razigranim letom vretenaca i plivanjem ilirskog klena, Skradinski je buk, poput same Krke, nepresušna inspiracija. Stojeći na jednom od vidikovaca, gledajući pjenušavu raskoš Buka i pomislivši na mali zeleni izvor rijeke Krke u spilji ispod Topoljskog buka u Kninu, čovjek ne može da se ne zapita: odakle sva ta silna voda? Ali priroda je najveća umjetnica, a čovjeku preostaje tek da pred njom bude ponizan.