Te nedjelje se dobar dio Korčule okupio u Lavanda baru kako bi svakim svojim atomom bodrili Vatrene u finalu svjetskog nogometnog prvenstva. Između ostalih, mladi chef Matija Bogdan iz obližnjeg fine dining restorana De Canavellisa s ekipom kuhara i prijatelja kojima je taj bar draga baza. I Marko Gajski iz Lešić Dimitrija ondje voli popiti kavu. Kava je zbilja dobra, fini je i hlad u koji se bježi od jutarnjeg sunca na prostranu terasu s pogledom na more i staru jezgru grada. Priča se da su baš ukusni i netom pečeni kroasani koji dolaze s domaćom marmeladom od smokava i naranča, kao i sokovi od začinskog bilja koje vlasnici sami beru. Ne bi to bilo ništa neobično da je svijet savršeno mjesto u kojem ugostitelji nisu jedni drugima konkurencija. Srećom, Korčula je specifična. Čak i ako si nisu previše dragi, kuhari si većinom ne podmeću nego rade zajedno. Dobar dio njih su i veliki prijatelji. Naravno, postoje i iznimke, ali usporedi li se ta atmosfera s nekim razvikanijim susjednim otocima; to je nebo i zemlja.
Oni koji ih poznaju, u Lavandu manje dolaze zbog korčulanskih zalogajčića, a više zbog tri mušketira – oca i dva brata. Mahe su duša bara. Da ste ih vidjeli kako navijaju, dočekuju goste te slave srebro, znali biste da se ne radi o običnim dečkima. Zaraznu energiju pretaču u sve što rade, ali nije ih proslavila Lavanda nego ranč nadomak Korčule na kojem se odlično jede. Manje eksponirane, ali jednako važne su i njihove supruge i djevojke. Posjetili smo ih na ranču tijekom Pjatanaca, korčulanskog festivala kojim se otvara sezona na Crnom otoku. Tad su nam Mahe najavljivali otvorenje Lavande koja je 'proradila' par tjedana kasnije.
"U ponudi ćemo imati koktele s domaćim sirupima. Kupovne varijante ne priznajemo. Dobivamo ih ukuhavanjem ružmarina, metvice, majčine dušice, ili nekog drugog začinskog bilja koje raste u našem vrtu, sa šećerom, a za „spicy mix“ dodajemo klinčiće i cimet. Tu su i domaći sokovi od mente, bazge i lavande, kao i craft pivo. Uz tri, četiri vrste domaćih kozjih sireva (dimljeni, mladi i zreli te začinski) na stol će stizati i slani inćuni, domaće maslinovo ulje, pršut, punjene ljute papričice. Bratova žena je slastičarka pa će ona peći kroasane, a posluživat ćemo ih s marmeladama od smokve, gorke naranče i jagoda. Posebna se pozornost pridaje i koktelima pa smo doveli i miksologa koji će educirati barmene“, ispričao je Jakša Marelić.
Iza obiteljskog nadimka Maha su i brat Ivan, kuhar-kreativac, majka Daria koja radi glasovite šalše i pašticadu te glava obitelji – Željko Marelić Maha bez kojeg ranča ne bi bilo.
Tek jedna oznaka na glavnoj cesti sugerirat će vam gdje treba skrenuti da bi se stiglo u skriveni žrnovski vrt u kojem se gosti osjećaju kao da su zalutali u kakvu mirisnu bajku. Bez obzira na „mušku“ energiju koje ima napretek, okruženje je ljupko. Pazi se na odabir tanjura i da cvijeće ne bude žedno u vazama na stolovima koji okružuju kamenu konobu. Od obrasle kuće, dom uzgajivača koza, vinove loze i maslina kvadrat po kvadrat 'odrastao' je u ranč koji može primiti oko 60 ljudi. Vole ga posjetiti i poznati Hrvati, kao i oni koji su doista slavni, kako bi se sakrili od pogleda i guštali u otočnim specijalitetima.
Prema preporuci kod Mahe se ide na peku ili odležano meso s roštilja, kao i na žrnovske makarune, za koje odgovorno tvrdimo da su jedni od najboljih na otoku. Ta ručno rađena tjestenina koju su marljive ruke pomoću igle oblikovale generacijama, najprije u Žrnovu, a potom i na drugim dijelovima otoka, originalno se posluživala u šugu od kosića. Male ptice u međuvremenu su zamijenile druge vrste mesa, a makarune na ranču možete pojesti pripremljene na dva načina. U vegetarijanskoj varijanti poslužuju se s rajčicom, pestom od badema i svježim kozjim sirom, a za onu bližu originalu, zaslužna je baka.
"Svaka kuća ima svoj recept za šug. Kod nas doma se uvijek radilo s kozletinom, preciznije butom. Na količinu mesa ide jednako toliko kapule. Tekućine osim vlastitog soka i crnog vina nema. Dodaje se i muškatni oraščić, klinčić, cimet i papar. To je izvorni recept, tako je i radila moja baba“, kaže Ivan prolazeći do stola s malim kuhinjski brenerom i pladnjem punim kamenica u rukama. Kod Mahe svaki tanjur izgleda kao malo umjetničko djelo; vjerojatno bi bilo i po guštu Kandinskom, da je imao priliku navratiti. Ivan iskreno kaže mu klasične kamenice nisu više zanimljive. Kako i ne bi kad se otočani s njima rode.
"Znate što ću vam reći, meni je kamenica postala dosada. Razmišljao sam što ću s njom napraviti. Nisam je htio ubiti i previše termički obraditi jer je najbolja svježa“, priča Maha dodajući kako je pomoću pancete koju sami dime i vatre dobio aromu, a ključan sastojak je i infuzija bora koju rade na ranču. Teška i metalna, crna plata efektna je i oku; Kamenice dolaze poslužene na kamenu i grančicama bora, a mirisi koji se šire dok se pale ne zaboravljaju se tako brzo.
> Hedonistički vodič po Korčuli: 18 mjesta na kojima se fino jede i pije
"Da ne bi bilo da smo ovdje poznati samo po mesu, radimo i s ribom koja dolazi isključivo od lokalnih ribara. Radimo je svježu ili s gradela“, dodaje Ivan.
Brancin s kremom od češnjaka i sezonskog povrća s kaparama poškropljen zelenim zlatom s otoka, na tanjuru se druži i s kruškom koja svojom slatkom notom doprinosi sinergiji okusa, savršeno se nadopunjujući s bosiljkom iz vrta i maslinama punim soka. Svaka komponenta tog tanjura iz sebe ima štoriju o obitelji, otoku, trudu i strasti.
Ne treba propustiti ni platu koja služi kao ambasadorica otočnih blaga: kozji sir, marmelada od kapule, korčulanske tikvice, tostirani bademi i lumbarajski pomidori te još ponešto za čisti gušt. Male crvene rajčice specifične su za ovaj kraj, a toliko su slatke i pune okusa da se lako zaljubiti već na prvo kušanje. Kako su nam ispričali, zahvalne su i za uzgoj jer ne traže puno truda niti zalijevanja.
> Nestvarno lijepe: 10 najljepših plaža na Korčuli
Teško je zamisliti da Mahe stoje na mjestu, bilo doslovno ili preneseno pa tako ne čudi to što se Ivan nije htio pomiriti s klasičnom domaćom majonezom nego je priprema od janjeće trbušne maramice. Blag, ali opet toliko sadržajan namaz divotica je vrijedna kušanja i još jedan od malobrojnih, ali vrijednih primjera o tome kako se jedna namirnica može iskoristiti do kraja. Upravo je to poštovanje prema korijenima, prirodi i svim komponentama koje se spajaju u užitak na tanjuru razlog zbog kojeg vrijedi potražiti taj tajnoviti ranč i izgubiti se u strastvenim okusima i mirisima Korčule.
