Te nedjelje se dobar dio Korčule okupio u Lavanda baru kako bi svakim svojim atomom bodrili Vatrene u finalu svjetskog nogometnog prvenstva. Između ostalih, mladi chef Matija Bogdan iz obližnjeg fine dining restorana De Canavellisa s ekipom kuhara i prijatelja kojima je taj bar draga baza. I Marko Gajski iz Lešić Dimitrija ondje voli popiti kavu. Kava je zbilja dobra, fini je i hlad u koji se bježi od jutarnjeg sunca na prostranu terasu s pogledom na more i staru jezgru grada. Priča se da su baš ukusni i netom pečeni kroasani koji dolaze s domaćom marmeladom od smokava i naranča, kao i sokovi od začinskog bilja koje vlasnici sami beru. Ne bi to bilo ništa neobično da je svijet savršeno mjesto u kojem ugostitelji nisu jedni drugima konkurencija. Srećom, Korčula je specifična. Čak i ako si nisu previše dragi, kuhari si većinom ne podmeću nego rade zajedno. Dobar dio njih su i veliki prijatelji. Naravno, postoje i iznimke, ali usporedi li se ta atmosfera s nekim razvikanijim susjednim otocima; to je nebo i zemlja.

Jedna s Pjatanaca (Foto: NB)

Oni koji ih poznaju, u Lavandu manje dolaze zbog korčulanskih zalogajčića, a više zbog tri mušketira – oca i dva brata. Mahe su duša bara. Da ste ih vidjeli kako navijaju, dočekuju goste te slave srebro, znali biste da se ne radi o običnim dečkima. Zaraznu energiju pretaču u sve što rade, ali nije ih proslavila Lavanda nego ranč nadomak Korčule na kojem se odlično jede. Manje eksponirane, ali jednako važne su i njihove supruge i djevojke. Posjetili smo ih na ranču tijekom Pjatanaca, korčulanskog festivala kojim se otvara sezona na Crnom otoku. Tad su nam Mahe najavljivali otvorenje Lavande koja je 'proradila' par tjedana kasnije.

Tata-Maha (Foto: NB)

"U ponudi ćemo imati koktele s domaćim sirupima. Kupovne varijante ne priznajemo. Dobivamo ih ukuhavanjem ružmarina, metvice, majčine dušice, ili nekog drugog začinskog bilja koje raste u našem vrtu, sa šećerom, a za „spicy mix“ dodajemo klinčiće i cimet. Tu su i domaći sokovi od mente, bazge i lavande, kao i craft pivo. Uz tri, četiri vrste domaćih kozjih sireva (dimljeni, mladi i zreli te začinski) na stol će stizati i slani inćuni, domaće maslinovo ulje, pršut, punjene ljute papričice. Bratova žena je slastičarka pa će ona peći kroasane, a posluživat ćemo ih s marmeladama od smokve, gorke naranče i jagoda. Posebna se pozornost pridaje i koktelima pa smo doveli i miksologa koji će educirati barmene“, ispričao je Jakša Marelić.

Jakša priprema domaći sok (Foto: NB)

Iza obiteljskog nadimka Maha su i brat Ivan, kuhar-kreativac, majka Daria koja radi glasovite šalše i pašticadu te glava obitelji – Željko Marelić Maha bez kojeg ranča ne bi bilo. 

Tek jedna oznaka na glavnoj cesti sugerirat će vam gdje treba skrenuti da bi se stiglo u skriveni žrnovski vrt u kojem se gosti osjećaju kao da su zalutali u kakvu mirisnu bajku. Bez obzira na „mušku“ energiju koje ima napretek, okruženje je ljupko. Pazi se na odabir tanjura i da cvijeće ne bude žedno u vazama na stolovima koji okružuju kamenu konobu. Od obrasle kuće, dom uzgajivača koza, vinove loze i maslina kvadrat po kvadrat 'odrastao' je u ranč koji može primiti oko 60 ljudi. Vole ga posjetiti i poznati Hrvati, kao i oni koji su doista slavni, kako bi se sakrili od pogleda i guštali u otočnim specijalitetima.

Makaruni u šugu za pamćenje (Foto: NB)

Prema preporuci kod Mahe se ide na peku ili odležano meso s roštilja, kao i na žrnovske makarune, za koje odgovorno tvrdimo da su jedni od najboljih na otoku. Ta ručno rađena tjestenina koju su marljive ruke pomoću igle oblikovale generacijama, najprije u Žrnovu, a potom i na drugim dijelovima otoka, originalno se posluživala u šugu od kosića. Male ptice u međuvremenu su zamijenile druge vrste mesa, a makarune na ranču možete pojesti pripremljene na dva načina. U vegetarijanskoj varijanti poslužuju se s rajčicom, pestom od badema i svježim kozjim sirom, a za onu bližu originalu, zaslužna je baka.

Konoba Maha - 3 (Foto: NB)

"Svaka kuća ima svoj recept za šug. Kod nas doma se uvijek radilo s kozletinom, preciznije butom. Na količinu mesa ide jednako toliko kapule. Tekućine osim vlastitog soka i crnog vina nema. Dodaje se i muškatni oraščić, klinčić, cimet i papar. To je izvorni recept, tako je i radila moja baba“, kaže Ivan prolazeći do stola s malim kuhinjski brenerom i pladnjem punim kamenica u rukama. Kod Mahe svaki tanjur izgleda kao malo umjetničko djelo; vjerojatno bi bilo i po guštu Kandinskom, da je imao priliku navratiti. Ivan iskreno kaže mu klasične kamenice nisu više zanimljive. Kako i ne bi kad se otočani s njima rode.

Ivan, majstor okusa (Foto: NB)

"Znate što ću vam reći, meni je kamenica postala dosada. Razmišljao sam što ću s njom napraviti. Nisam je htio ubiti i previše termički obraditi jer je najbolja svježa“, priča Maha dodajući kako je pomoću pancete koju sami dime i vatre dobio aromu, a ključan sastojak je i infuzija bora koju rade na ranču. Teška i metalna, crna plata efektna je i oku; Kamenice dolaze poslužene na kamenu i grančicama bora, a mirisi koji se šire dok se pale ne zaboravljaju se tako brzo.

> Hedonistički vodič po Korčuli: 18 mjesta na kojima se fino jede i pije

"Da ne bi bilo da smo ovdje poznati samo po mesu, radimo i s ribom koja dolazi isključivo od lokalnih ribara. Radimo je svježu ili s gradela“, dodaje Ivan.
Brancin s kremom od češnjaka i sezonskog povrća s kaparama poškropljen zelenim zlatom s otoka, na tanjuru se druži i s kruškom koja svojom slatkom notom doprinosi sinergiji okusa, savršeno se nadopunjujući s bosiljkom iz vrta i maslinama punim soka. Svaka komponenta tog tanjura iz sebe ima štoriju o obitelji, otoku, trudu i strasti.

Konoba Maha - 14 (Foto: NB)

Ne treba propustiti ni platu koja služi kao ambasadorica otočnih blaga: kozji sir, marmelada od kapule, korčulanske tikvice, tostirani bademi i lumbarajski pomidori te još ponešto za čisti gušt. Male crvene rajčice specifične su za ovaj kraj, a toliko su slatke i pune okusa da se lako zaljubiti već na prvo kušanje. Kako su nam ispričali, zahvalne su i za uzgoj jer ne traže puno truda niti zalijevanja.

> Nestvarno lijepe: 10 najljepših plaža na Korčuli

Teško je zamisliti da Mahe stoje na mjestu, bilo doslovno ili preneseno pa tako ne čudi to što se Ivan nije htio pomiriti s klasičnom domaćom majonezom nego je priprema od janjeće trbušne maramice. Blag, ali opet toliko sadržajan namaz divotica je vrijedna kušanja i još jedan od malobrojnih, ali vrijednih primjera o tome kako se jedna namirnica može iskoristiti do kraja. Upravo je to poštovanje prema korijenima, prirodi i svim komponentama koje se spajaju u užitak na tanjuru razlog zbog kojeg vrijedi potražiti taj tajnoviti ranč i izgubiti se u strastvenim okusima i mirisima Korčule.