Umiješano tijesto za kruh u jednoj, lopata u drugoj ruci. Rupa od nekih 30-ak centimetara u koju se nježno polaže tijesto i opet zakapa. Ovo je način izrade posebnog kruha Rúgbrauð, kojeg Islanđani u mjestu Laugavautn i danas primjenjuju.
Raženi kruh tradicionalno se priprema tako da se, nakon što se umiješa tijesto i stavi se u posebni kalup, zakopa u zemlju, u geotermalni izvor. Kada se kruh zakopa, na njega se postavi kamenje, kako bi se drugima dalo do znanja da se na tom mjestu peče kruh. Nakon 24 sata izvadi se iz rupe i ohladi vodom iz obližnjeg jezera.
Ovakav kruh nema koricu, poprilično je taman i gust, a i slađi od kruha na kojeg smo navikli. I rok trajanja mu je duži od uobičajenog kruha. Često se poslužuje s maslacem, ovčjom paštetom, dimljenom janjetinom ili ukiseljenom haringom.
Moguće ga je i pomiješati s mlijekom te dobiti neku vrstu kaše. A osim u slanoj varijanti, ovaj kruh koristi se i kao desert. Može ga se "namočiti", posuti grožđicama i limunom te servirati vrućeg sa slatkim vrhnjem.
Ipak, prečesto konzumiranje ovog kruha uzrokuje nadutost pa je zaradio i nadimak "thunderbread" ili gromovski kruh. Kako bi se izbjegle ove posljedice recept su Islanđani doradili, pa su umjesto raži počeli upotrebljavati integralnu pšenicu.
Raž se koristila stoljećima zbog danskog monopola u trgovanju s Islandom, koji je sam ograničenih resursa robu morao uvoziti, a Danska je bila vodeći europski izvoznik raži.
