Grad Senj ugnijezdio se između mora i Velebita, ispod najnižega velebitskog prijevoja Vratnika, u Velebitskom kanalu. Dobro je povezan sa zaleđem, Rijekom i Dalmacijom, a njegova strateška važnost oblikovala je uzbudljivu, što znači i - uglavnom nemirnu povijest.
Područje grada Senja obuhvaća i 76 kilometara obale s naseljima Bunica, Sveta Jelena, Sv. Juraj, Lukovo, Klada, Starigrad, Jablanac, Stinica i Prizna i nekoliko naselja duboko u Velebitu - Krasno, Krivi Put, Stolac, Crni Kal i Vratnik. Prirodna baština senjskoga kraja zaštićena je u okviru Parka prirode Velebit i Nacionalnog parka Sjeverni Velebit.
Na spoju mora i planine, mediteranske i planinske klime, s Velebitom kao jasnom granicom, senjsko je područje poznato i kao "najburovitije" u Hrvatskome primorju. Senjska bura inspirirala je mnoge umjetnike, a meteorolozi je službeno i svakodnevno prate od 1954. Ime bure dolazi od imena grčkog "kralja vjetrova", Boreja (Boreas), a naš oblik "bura" vjerojatno je nastao od talijanskog "bora“.
Domaći znaju da se bura sprema kada Velebit "ima kapu" (od oblaka), a svoje je mjesto pronašla i u brojnim narodnim izrekama: "U Trstu se bura rodila, u Riki se napuhavla, a u Senju je celu forcu dala" (Primorje), "Senjska bura i od Baške vrata – mnogima je zakukala majka" (Rab), "Čuvaj se senjske bure i brkate cure" (Primorje i Senj). Ne skačite, u zadnjoj se ne radi o posramljivanju, nego o uskocima koji su se, kako bi neprimjetni zaskočili protivnike, oblačili u cure, ali nisu brijali brkove.
Senj se može pohvaliti još jednom geografskom atrakcijom. Na ulazu u grad s riječke strane nalazi se veliki kameni sunčani sat, a postavljen je točno na 45. paraleli na kojoj se i Senj smjestio. Istovremeno sat označava točku koja je jednako udaljena od ekvatora i od Sjevernoga pola – 5 tisuća kilometara do jednog i do drugog.
Više od tri tisuće godina senjske povijesti progovara iz svakog njegovog kutka. Rimljani, Huni, Avari, templari, Frankopani, Mleci, Turci, uskoci iskaču bez reda iz zidova, cesta i prozora. Kada okrenete moru leđa i krenete istraživati uske, krivudave ulice ukrašene lukovima i balaturama i otkrivati trgove optočene urešenim palačama, preplavit će vas onaj osjećaj koji daju samo zaboravljeni kutci Mediterana, čije je kameno lice istovremeno ponosno, bogato, neopisivo lijepo… i malo tužno. Ili je to nostalgija za nekim vremenima koja nismo doživjeli.
Što vidjeti?
Ne propustite prošetati se Uskočkom ulicom, koja je lijep primjer srednjovjekovne arhitekture. Stara gradska jezgra okružena je ostacima gradskih zidina i obrambenih kula, a na ulazu u grad ističu se Velika vrata kojima je označen završetak Jozefinske ceste građene u vrijeme Marije Terezije i njenog sina Josipa II., u drugoj polovici 18. stoljeća, koja je povezala Senj s Karlovcem i zbog čega je silno porasla važnost Senjske luke, zbog čega je nastupilo i novo zlatno doba Senja. Trajalo je samo stotinu godina – jer je tada izgrađena željeznička pruge Karlovac – Rijeka koja je zaobišla Senj.
Područje je živnulo polovicom 20. stoljeća kada je u ove krajeve počeo dolaziti turizam zahvaljujući Jadranskoj magistrali, ali opet, izgradnjom autoceste (s koje se skidate u Žutoj Lokvi ako ćete podno Velebita) ostao je slijepo crijevo, do kojeg se dolazi mnogim vozačima neugodnim velebitskim serpentinama ili ne puno manje zavojitom magistralom, svejedno stižete li sa sjevera ili s juga.
Ali, s koje god strane da stignete, uskočki grad će vas očarati. Glavni senjski trg Velika placa sigurno je jedan od najljepših baroknih trgova Sjevernog primorja, zanimljiva je i katedrala sv. Marije i ostatci crkve sv. Franje, ali najveći senjski spomenik i simbol grada impresivna je kocka koju tvori tvrđava Nehaj, izgrađena iznad grada 1558. na brdu Kuku. Na 85 metara iznad mora jasno daje do znanja svakome, bilo da dolazi s Velebita ili s mora, da ulazi u dobro čuvani grad. U tvrđavi Nehaj, koja je danas muzej, smještene su zbirke Senjski uskoci i Senjska primorska kapetanija te izložbe Senjske crkve kroz povijest i Gradski plemićki grbovi Senja.
Senj je Hrvatsku zadužio glagoljaštvom, a osim značajnih rukopisa, otvaranjem glagoljske tiskare 1494. u kojoj je iste godine tiskana i prva glagoljička knjiga, "Misal po zakonu rimskog dvora pisan" (samo 54 godine otkad je Gutenberg predstavio svoj stroj) zauvijek se upisao na važno mjesto hrvatske pismenosti. Tiskara je ubrzo preseljena u Rijeku, ali i danas se u Gradskom muzeju Senj, koji se nalazi u palači obitelji Vukasović, čuva Zbirka glagoljice i glagoljskog tiskarstva.
U muzeju su uređene zbirke: Arheološka i hidroarheološka, Numizmatička zbirka, Zbirka oružja i vojne opreme, Zbirka novije senjske povijesti, Etnografska zbirka – Bunjevci i Prirodoslovna zbirka – Velebit, pa je gradski muzej adresa na kojoj ćete najbolje shvatiti senjsku povijest i njegove ljude.
Iznad stare gradske plaže naići ćete na Park senjskih književnika, spomenik hrvatskim književnicima i pjesnicima koji su ovdje rođeni ili su se u Senju nastanili: Silvije Strahimir Kranjčević, Vjenceslav Novak, Milutin Cihlar Nehajev, Milan Ogrizović, Pavao Ritter Vitezović.
Senj je danas uglavnom orijentiran na turizam, a kao pravi ljubazni domaćin, jednako će vas pozivati na otkrivanje svoje burne povijesti, istraživanja starih sela Pogoraca uz more i na planini, hvaliti se uređenim ili posve divljim (a jednako lijepim) uvalama i plažama ispod magistrale, dobro vas nahraniti, zabaviti vas Uskočkim danima ili Senjskim koncertnim večerima koje se održavaju tijekom ljetne sezone i ushićeno vas pozvati da se pridružite jedinstvenom, šarenom i najluđem - Ljetnom karnevalu u kolovozu.
Na vrhu litice: Mjesto na Kvarneru s 54 stanovnika, barem dvostruko više mačaka i pogledom od kojega zastaje dah
