Kada bismo čuli da Island raste, vjerojatno biste pomislili da raste ekonomski, ili da se broj stanovništva povećava iz godine u godinu. No, biste li naslutili da ovaj otok raste u svojoj masi?
Njegova površina iznosi oko 100 000 kilometara kvadratnih, što ga čini sličnim Južnoj Koreji, Kubi i Mađarskoj. No, za razliku od njih, Island se svake godine proširi za otprilike pet centimetara kvadratnih.
Zbog čega ovaj otok raste i znači li to da će jednog dana „prešišati“ Veliku Britaniju te tako postati najveći otok Europe (trenutno je na drugom mjestu)? Pa, ne baš. Kako raste, tako se i "otapa" na rubovima koji erodiraju u otprilike istom ritmu.
Riječ je o području koje spada u kategoriju najmlađe kopnene mase na Zemlji, te području nekih od najaktivnijih vulkana. U prosjeku se erupcije odvijaju svake četiri godine, a vjerojatno se svi možemo prisjetiti velike erupcije vulkana u Geldingadaliru koja se dogodila prije svega dva mjeseca. Popratile su ga tisuće potresa, a cijeli svijet je napeto pratio razvoj situacije.
Island je smješten na području na kojem se spajaju euroazijska i američka tektonska ploča. Dio je srednjoatlantskog grebena koji – premda uglavnom "podvodan" - ovdje izlazi iznad razine mora i prolazi preko Nacionalnog parka Pingvellir. Dolina rasjeda tj. pukotina, mjesto je na kojem se susreću dvije tektonske ploče i gdje magma eruptira kao lava, stvarajući novu oceansku koru. Ovo je uzrok islandskog širenja.
Koliko je područje oko Islanda nalik loncu u kojem neprestano krčka, podsjeća nas i Surtsey – vulkanski otočić stvoren vulkanskom erupcijom koji je izašao na svijet 1963. godine. "Porod" je trajao sve do 1967. kada je zabilježena posljednja erupcija, a otok je dosegao površinu od gotovo 3 kilometra kvadratna. Kasnije se pod utjecajem vjetra i valova smanjivao, tako da je danas duplo manji. Nazivaju ga najmlađim svjetskim otokom, a 2008. uvršten je na UNESCO-ov popis svjetske baštine.
