Galerija
Jedno ste do sad sigurno naučili, a to je da mi na punkuferu smatramo kako se u Italiji uvijek nešto može vidjeti, te da uvijek možete pronaći novo zgodno mjesto koje možda niste posjetili. Iako vam je u regiji Veneto prvi izbor gotovo sigurno Venecija, a drugi posjeta Veroni ili Padovi, ne možete pogriješiti ni ako posjetite grad udaljen 60 kilometara od Venecije i 200 od Milana, koji se odaziva na ime – Vicenza. I sam sam se u to uvjerio prije nekoliko godina – došao sam u neko toplo doba, pa je pijuckanje pića i sunčano vrijeme sigurno pridonijelo boljem dojmu, ali Vicenza je tako skladna, da ne sumnjam kako bi mi se svidjela u bilo koje godišnje doba.
Nastanjuje ju nešto više od 100 tisuća duša, a brzo sam se uvjerio da za razliku od Venecije, ali dobrim dijelom i Verone – ovdje „prevladavaju“ njeni građani. Dakle, nije neuobičajeno vidjeti starijeg gospodina koji je pošao na tržnicu ili skupinu prijatelja koja se nalazi na trgu, prizore koji su recimo u gradu na vodi – praktički nemogući. U pronalasku parkinga također nije bilo problema, a za obilazak grada, barem onih glavnih znamenitosti – dovoljne su vam noge.
Palladijev grad
Ono što ćete odmah zamijetiti je kako su brojne građevine stilom slične jedna drugoj. Razlog tome je „graditelj“ Vicenze, arhitekt po imenu Andrea Palladio. Upravo kako se Barcelona često titulira Gaudijevim gradom, tako se i Vicenza s ponosom naziva Palladijevim gradom. Čovjek je obilježio 16. stoljeće talijanske arhitekture, a najveći broj svojih djela ostavio je u Vicenzi. Dolaskom do glavnog trga, Piazze dei Siignori, naići ćete na impresivnu Basilicu Palladianu. Iako nisam zakoračio unutra, večernji prizor kad je bazilika osvjetljena, prilično ostaje dugo urezan u sjećanju. U blizini je i Teatro Olimpico, impresivno kazalište i zadnje remek djelo koje je napravio Palladio.
Također, grijeh bi bio i ne spomenuti ono po čemu je arhitekt bio posebno poznat – vile. Radio je za imućne obitelji, a danas se mnoge od tih vila nalaze i pod zaštitom UNESCO – a. Svakako je najpoznatija „La Rotonda“, no tu su još Trissino, Grimani, Chiericati od kojih se neke ni ne načaze u samom gradu, već u okolici.
Što se gastronomije tiče, ne mogu reći da sam jeo nezaboravno, ali sasvim solidno jesam. Restoran Osteria Veneto's nudi između ostalog klasična jela kuhinje iz regije Veneto.
I za kraj, ako ste fan nogometa, odite i do stadiona Romeo Menti. Iako je Vicenza devedesetih igrala čak i u najelitnijem razredu talijanskog nogometa, danas je trećeligaš. No, uvijek će ostati zapisano kako je ovdje prve korake odigrao jedan od najboljih talijanskih igrača ikad – Roberto Baggio, pa tko zna, možda baš i njega sretnete na utakmici kluba u kojem je započeo velebnu karijeru.
Pogledajte kako izgleda iz zraka: Fotografije koje otkrivaju čari neobičnog talijanskog grada
