Tko je prolazio ulicama Turske, nije mogao ne primijetiti koliko Turci vole mačke. One sjede u kafićima, spavaju na odjeći u dućanima, šeću po unutrašnjosti džamija… No, baš zbog pogleda usmjerenog prema dolje, mnogi propuste vidjeti koliko Turci vole – ptice.
Stoga, sljedeći put dignite pogled prema fasadama i ugledat ćete kućice za ptice u obliku pravih malih osmanskih palača. Bome, žive sa stilom!
Vjerovanje da ptice donose sreću rezultiralo je izgradnjom kućica za golubove, vrapce i druge ptičice koje u njima žive i podižu potomstvo. Na to se nadovezuje i vjerovanje da onaj tko podigne kuću pticama čini dobro djelo koje neće biti zaboravljeno onog dana kada dođe „konačni sud“.
A kako se ima i može, tako i kućice nisu obične. U počecima, oko 14. stoljeća, kućice za ptice bile su prilično jednostavne. No, kako je raslo moćno carstvo, njegovo bogatstvo počelo se ogledati na svakom koraku.
Tako danas brojne kućice za ptice imaju više katova, neke imaju i balkone, a sve su ukrašene brojnim ornamentima i detaljima. Naravno, prioritet je da se ptice u njima osjećaju sigurno, ali zašto ne dati sve od sebe? Većina njih čak je izgrađena na sunčanoj strani, a počinjemo se pitati hoćemo li ugledati i kafiće i hamame za ptice…
Turski pjesnik Mehmet Zaman Sacliolu posvetio im je i ove misli: „Zidovi naših kuća trebaju biti domovi pticama koje će veselo raširiti krila kada čuju dječji smijeh. Čak i kada je vani zima, iz naših zidova treba isijavati sunce, a naša radost pružiti toplinu pticama…“