Tounj je mjesto na slikovitoj rječici Tounjčici, petnaestak kilometara udaljeno od Ogulina i nešto manje od Josipdola. Njegova je povijest, pa i sadašnjost, određena položajem na putu od kontinenta prema moru.
Vrhunac važnosti Tounj je imao u 18. stoljeću kada se gradila Jozefinska cesta između Karlovca i Senja i kada je Tounjčica, malena baš kako joj i ime kaže, premošćena kamenim mostom koji je dimenzijama odgovarao ovom habsburškom autoputu. A bio je duplo manji nego sada.
Priroda je u ovome kraju očaravajuća i još uvijek pitoma kao u dolini Mrežnice u koju će se i Tounjčica uliti nekoliko kilometara dalje, kada odvijuga svoj polukrug prema jugu i počne se vraćati na sjever, ali već se i ovdje da naslutiti lička divljina i kapelska nepristupačnost.
U srednjem je vijeku Tounj bio posjed Frankopana, a prvi zapis o njemu, odnosno o "Tovunju i Tovunjskoj peći" datira iz 1481. Utvrđeni grad Tounj s četverokutnom kulom, koji se nalazio pod brdom Krpel(j)om, nasuprot pećini iz koje izlazi rječica Tounjčica, sredinom 16. stoljeća napušten je zbog provala Turaka, a 1577. postao je krajiška utvrda s četverokutnom dvokatnom kulom, kojoj je u 17. st. dograđen još jedan kat.
U tounjskoj tvrđavi održavala se i nastava nakon što je vrlo rano, 1773., zbog interesa Vojne krajine i Habsburgovaca osnovana pučka škola, tj. opća trivijalna škola. Nastava se prvo izvodila na njemačkom i hrvatskom jeziku, a od 1868. god samo na hrvatskom. Školu pohađalo 600 učenika… dvostruko više nego što danas ovo mjesto broji stanovnika.
Dvije godine nakon osnutka škole, 1775., sagrađen je kameni most preko Tounjčice, kao priprema za Jozefinu koja se taman počela graditi, a na ovome je mjestu cesta trebala prijeći kanjon Tounjčice. Glavni projektant, više nego očito inspiriran starorimskom arhitekturom, bio je pukovnik Vincenzo Giorgio Struppi. Most je u čast K. und K. Josipa II. nazvan Josipovim mostom. Most je bio ukrašen s četiri kipa rimskih legionara, a bile su postavljene i dvije spomen-ploče, carevima Josipu II. I Ferdinandu I. te graditeljima mosta.
Godine 1779. Tounj je već novooizgrađenom Jozefinskom cestom bio povezan s Karlovcem i Senjom. Ta je trasa postala najznačajnija poveznica kontinentalne Hrvatske i mora. Važnost ceste itekako je utjecala i na važnost i razvoj Tounja koji je u to vrijeme bio je gradić s pet tisuća stanovnika. Nešto više od pola stoljeća nakon izgradnje kamenog mosta preko Tounjčice (prije je postojao drveni mostić podno Frankopanske utvrde koji se i danas vidi), godine 1836. prilikom obnove ceste dograđen je drugi kat mosta pod vodstvom inženjera bojnika Josipa Kajetana Knežića - i dalje jedini takav u Hrvatskoj. Visok 12 metara i danas je najvažniji tounjski spomenik i simbol mjesta. Za vrijeme Drugog svjetskog rata srušen je gornji kat mosta, a obnova je dovršena 1973., odnosno most je obnovljen tek toliko da mu se povrati njegova funkcija, dok su izvorni ukrasi vraćeni na svoje mjesto tek 2011. Nevjerojatno, ali neki od legionara desetljeća su proveli – brčkajući se u Tounjčici.
Barokna kapela sv. Ivana Nepomuka u Tounju i neogotička župna crkva sv. Ivana Krstitelja koja se nalazi u središtu mjesta, sagrađena u prvoj polovici 19. st. i obnovljena na njegovu kraju prema projektu Hermanna Bolléa, gotovo u godinu prate važnost i rast Tounja.
Jozefinska cesta, i sva mjesta uz nju, dio svoga značenja izgubili su izgradnjom Lujzijane 1809. godine, a onda i izgradnjom željezničke pruge Karlovac–Rijeka 1873. Jozefina jesve do izgradnje autoceste bila prometna, međutim kako autocesta prolazi gotovo paralelno s njome cijelom dužinom do Žute Lokve, danas, ako nije subota u špici sezone, na njoj ćete biti posve sami.
Iako u Tounju uglavnom putnici stanu tek kako bi prezalogajili uz most i eventualno bace pogled na info-ploču, Tounj je idealan za istraživanje, šetnje i bicikliranje. Posljednjih ga godina sve više "vole" i speleolozi jer je izvor Tounjčice samo jedna od špilja u ovom kraju prebogatom krškim fenomenima – i nad zemljom i ispod nje.
Uputite li se u šetnju od velebnog mosta prema izvoru Tounjčice, putem ćete proći uz dražesno kupalište i stari frankopanski most, a kad nastavite dalje, od izvora prema kamenolomu, stići ćete do Špilje koja je duga skoro devet kilometara i povezana kanalima s ostalim špiljama u blizini u čitav sustav. Mamutovu i leopardovu dvoranu ipak pokušajte naći na fotografijama, a ako se odvažite na ulazak u podzemlje, nemojte se prepasti ako sretnete ogulinsku špiljsku spužvicu, jedinu podzemnu slatkovodnu spužvu na svijetu koju ne propuštamo spomenuti svaki put kad maštamo o kapelskom kršu.
Ali, ako vas ne zanimaju ni preveliki mostovi za svoje rijeke, ni povijesne ceste ljubaznošću Habsburgovaca, barokne kapele, kapelski krš ili jedenje sendviča uz šum Tounjčice, Tounj svejedno ne biste trebali preskočiti. Bar kada vas stisne glad. Ovdje se naime radi autohtoni Tounjski sir – dimljeni kravlji sir, vrhunska delikatesa za koju bi nam bio drago da je njezin njome malo glasnije hvali.
Jedini muzej između Rijeke i Karlovca, koji će oduševiti sve ljubitelje prirode i planinarenja
