Kamen temeljac domovine, spomenik nečovječnosti i barbarske osvete, simbol otpora i hrabrosti, najtužniji spomenik Srbije… Brojni su opisi spomenika u Nišu, a nijedan ne ostavlja ravnodušnim – kao uostalom, ni sam spomenik Ćele-kula.
Riječ je o kuli izgrađenoj od ljudskih lubanja. Bizarni i mračni spomenik nastao je za vrijeme Prvog srpskog ustanka protiv Turaka. U proljeće 1809. godine, oko 12 tisuća Srba krenulo je iz Deligrada na Niš, dok je s druge strane turskim vojnicima stizala pomoć iz Bugarske i Leskovca.
Premda nadjačani turskim snagama, Srbi su uspjeli zadati snažan udarac neprijatelju. Ipak, kada su turske čete uzvratile napad na brdo Čegru gdje se nalazio vojvoda Stevan Sinđelić sa svojim vojnicima, bio je to početak kraja.
Vojvoda Sinđelić je poginuo u borbi i uslijedila je turska odmazda. Glave poginulih Srba su odsječene, oderane, napunjene slamom i pamukom, te poslane sultanu Mahmudu II. u Istanbul. Od njih je kasnije sagrađena Ćele-kula (od turskog naziva za „kulu od lubanja“) na tadašnjoj periferiji Niša. Gotovo tisuću lubanja uzidano je u zid kule kao upozorenje ostalima kojima bi moglo pasti na pamet pobuniti se i provocirati.
S vremenom je Ćele-kula uništavana, a dio lubanja je – unatoč turskoj zabrani - izvađen kako bi bile sahranjene na groblju. Danas su preostale tek 54 lubanje, a ona za koju se vjeruje da je pripadala Sinđeliću nalazi se u staklu. Proglašene su za spomenik kulture i stoje kao podsjetnik na osvetu, ali i otpor kojeg je spomenuo čak i francuski književnik Alphonse de Lamartine u svom djelu „Put na istok“.
Tamo je zapisao: „Ova ravnica bila je poprište smrti tih hrabrih srpskih ustanika, a ovaj spomenik njihova grobnica. Pozdravih okom i srcem ostatke ovih hrabrih ljudi, čije su odsječene glave postale kamen temeljac nezavisnosti njihove domovine. (…) Neka sačuvaju ovaj spomenik! On će naučiti njihovu djecu koliko vrijedi nezavisnost jednog naroda, pokazujući im po kakvoj su ih cijeni njihovi očevi otkupili.“
Razglednica iz Zemuna: Dunav, labudovi i romantične ulice
+0
