U želji da oplemene svoja putovanja, doprinesu lokalnoj zajednici ili bolje upoznaju život (pa i probleme) na svojoj destinaciji, brojni putnici uključuju se u razne programe volontiranja tijekom putovanja.

Pritom ne mislimo na volontiranje u obliku ispomoći u hostelu kako bi smanjili troškove boravka već primjerice rada s djecom, pomaganja u sadnji ili gradnji kuća, zaštite okoliša i sl. Posljednjih godina kombinacija putovanja i volontiranja dobila je naziv „volonturizam“, no ne koristi se uvijek u pozitivnom smislu.

Velik dio programa volontiranja se zapravo plaća – tj. plaćaju ga sami volonteri kako bi uopće sudjelovali, te kako bi se novcem pokrili smještaj, hrana i materijal za rad. Nažalost, unatoč plemenitim namjerama, postoje oni koji će dobru volju pretvoriti u profit, a vaše volontiranje moglo bi zbog toga prouzrokovati više štete nego koristi.

Stoga, ako razmišljate o „volonturizmu“, pogledajte na što biste trebali obratiti pozornost.

1. Zapitajte se koja je vaša motivacija

Želite li doista pomoći, upoznati ljude, učiniti svoj posjet vrjednijim za one kojima dolazite? Ili vam je samo malo dosadno, želite isprobati nešto novo, pa i – budimo okrutni iskreni – ispasti junak pred drugima? Ima i toga, a upravo je zbog takvih i pojam „volonturista“ dobio lošu reputaciju: zbog brojnih putnika kojima je više stalo do pokazivanja na društvenim mrežama nego pomaganja. To im se često obije u glavu jer dolaze nepripremljeni, bez znanja o kulturi u koju idu i sl.

Jednom kad iskreno zaključite sami sa sobom da to činite iz pravih razloga, lakše ćete i odabrati program volontiranja.

2. Koje kvalifikacije se od vas traže?

Imate li osjećaj da se od vas ne traže posebne kvalifikacije? Možda je u pitanju posao koji se lako nauči na licu mjesta (provjerite i da li vam je osigurana edukacija), a možda je u pitanju banalna aktivnost koja služi kao paravan za uzimanje novaca.

Internet je pun loših iskustava onih koji su se prijavili na programe volontiranja i vratili s gorkim okusom u ustima. „Trebali smo pomoći u sadnji drveća na plantažama, no nitko nam nije dobro objasnio kako da to radimo. Imao sam osjećaj da većinu vremena samo smetam lokalcima i da gube vrijeme kako bi meni objasnili što trebam raditi“, iskustvo je jednog od volontera.

Dobro proučite čime se bavi agencija koja traži volontere i kako vi možete najbolje doprinijeti bez da završite kao smetnja.

3. Izbija li vaše humanitarno putovanje nekome posao iz ruke?

Još jedna od stavki koje navode nezadovoljni volonteri jest ta da je njihov posao lako mogao obaviti netko od lokalaca, i tako zaraditi plaću. Konkretan primjer spomenula je jedna djevojka koja je sudjelovala u gradnji drvenih kuća u siromašnom dijelu Centralne Amerike. „Osjećala sam se glupo. Gradnja drvenih kuća ovdje nije znanstvena fantastika, mnogo je starijih muškaraca koji to znaju raditi. Imala sam osjećaj da sam im izbila posao iz ruke, jer bi njih morali platiti, a ovako sam ja platila agenciji da dođem raditi taj posao.“

4. Pročitajte iskustva i recenzije volontera prije vas

Ako je moguće, pokušajte i stupiti u kontakt s volonterima koji su već obavljali taj posao. Raspitajte se koliko dugo postoji agencija ili organizacija koja prima volontere, na koji način pomažu lokalcima i kakvo je njihovo mišljenje o volonterima, na što odlazi novac ako je potrebno platiti program… U grupama na društvenim mrežama koje su vezane uz putovanja ili destinaciju na koju želite poći, sigurno postoje oni koji će vam odgovoriti na upite i pružiti dobre informacije.

5. Kako ne napraviti više štete nego koristi?

Prije nego se bacite u nešto, provjerite da li je vaša aktivnost uistinu od koristi za primatelje pomoći. Primjerice, popularni su programi volontiranja s malom djecom. Bilo da se radi o Africi, Južnoj Americi ili bližim destinacijama – tko ne bi volio vidjeti osmijeh na dječjem licu? No, problem koji se ovdje javlja jest sljedeći: mnogi programi volontiranja pružaju vam slobodu da ostanete od jednog tjedna pa nadalje.

Sada zamislimo kako je djeci koja svakih tjedan, dva ili tri promjene volontera koji s njima radi. Tek što se naviknu na jednog koji će s njima provoditi dane i vežu se za tu osobu, onda naglo nestaje i odlazi. Ovo nije zdravo za psihološki razvoj djeteta koje treba stabilnost i čini se da je u ovakvim slučajevima više riječ o iskorištavanju djece za profit, nego potrebe da se djeci doista pomogne.

6. Pomoći možete i „običnim“ putovanjem

Kada ste sve pažljivo razmotrili, ostaju dva zaključka: ili ste svjesni svog znanja, volje i sposobnosti i sigurni ste u program koji ste odabrali, ili ste zaključili da možda niste vrstan profesor, doktor ili graditelj te ne znate gdje biste se okrenuli. U prvom slučaju, čestitamo i sretno na vašoj misiji!

U drugom slučaju, budite svjesni da programi volontiranja nisu jedini način da pomognete ili pružite nešto zauzvrat zajednici u koju putujete. Uvijek možete odsjesti kod domaće obitelji ili osobe koja sama treba pomoć, ili vas može uputiti na nekoga u susjedstvu. Čak i sitnice poput zajedničkog kuhanja, pomaganja oko kuće, odlaska u dućan, ali i kupovanja domaćih proizvoda i poticanja male lokalne ekonomije, mogu puno značiti. Ne zvuči grandiozno poput volontiranja, no bolje je napraviti manja djela kako spada, nego zbog neznanja biti dio možda velike štete.

 

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju