Zlarin je jedan od otoka šibenskoga arhipelaga, a s površinom malo većom od 8 kvadratnih kilometara čini se golemim prema svome prvom susjedu Prviću, od kojega ga dijeli Zlarinski kanal.
Zlarin je jedan od naših otoka s dva lica: zimskim i ljetnim. Dok zimi ponekad i više dana nećete sresti nikoga od njegovih tristotinjak stanovnika, ljeti se sve kuće napune djecom koja su došla na praznike iz gradova, bivšim otočanima i njihovim obiteljima koji su se razbježali po svijetu i radoznalim turistima koji traže mir i "Mediteran kakav je nekad bio".
Ljeti iz svake uličice dopire smijeh, iza zatvorenih grilja u podne odjekuju zvuci brojnih žlica dok udaraju o tanjure, a navečer, kada pristaje zadnji brod u danu, na rivi je tolika gužva da se morate probijati kroz masu kako biste dočekali svoje. A "svoje" se dočekuje s kariolama jer na otoku nema automobila, a stvari nekako treba prenijeti do kuće. Glavna su prijevozna sredstva naravno bicikli, ali srest ćete i pokoji traktor ili vozilo za golf.
Sav se život na Zlarinu odvija uz more. Istoimeno naselje, tipično dalmatinsko mjesto s kamenim kućama na više "podova", uskim ulicama i crkvenim zvonikom koji dominira vizurom, širi se uz obale oko luke, a u sredini otoka uglavnom nema kuća, tek vinogradi, maslinici i bujna šuma. Ovo je jedan od najzelenijih dalmatinskih otoka koji je bio naseljen još u prapovijesti, a najnapučeniji je bio sredinom 19. stoljeća kada je tu živjelo nešto manje od dvije tisuće ljudi.
U to je doba Zlarin imao telegraf, javnu rasvjetu i mjesnu školu, a tada je postavljen i toranj s javnim satom – Leroj. Početkom prošlog stoljeća izgrađena je velika riva i javno kupalište. I danas ga možete posjetiti kada ste na Zlarinu, morate samo krenuti nalijevo kada siđete s broda, dok ćete krenete li udesno doći do divljih i osamljenijih plaža.
Na otoku je postojao hotel, ali je zatvoren, pa trebate istražiti ponudu privatnog smještaja. U mjestu je nekoliko konoba i restorana (preporučujemo konobu Aldura i njihovu riblju platu s nevjerojatnim prilozima), kao i nekoliko kafića u kojima ćete već do večeri prvog dana vašeg boravka na Zlarinu postati "domaći". Zlarin ima tu romantičnu atmosferu malih mjesta, u kojima vas svi pozdravljaju i u kojima se očekuje da i vi pozdravite svakoga koga sretnete, taman da se vidite i treći put u sat vremena.
Možda se sjećate iz srednjoškolskih udžbenika da je naša velika pjesnikinja Vesna Parun rođena na Zlarinu, a danas i otočki Zavičajni muzej nosi njezino ime.
Vjerojatno se u udžbenicima još uvijek ne uči da je sa Zlarina i izumitelj ultrapopularne baterijske svjetiljke Maglite, kao i to da je ime proizvoda nastalo od obiteljskog prezimena – Maglica. Gospodin Maglica pod stare je dane želio učiniti nešto za svoj otok, pa je odlučio izgraditi spalionicu smeća (da, na otoku bez automobila i s manje od 300 stanovnika) s idejom da bi se tu trebalo paliti i smeće čitavog Šibenika. Srećom, od te MAGalomanske ideje nije bilo ništa, odnosno spalionica nikad nije proradila.
Na Zlarin možete doći brodom iz Šibenika ili iz Vodica, Jadrolinijinom prugom 505: Šibenik – Zlarin – Prvić Luka – Prvić Šepurine – Vodicet, kojom još uvijek prometuje kultni Tijat, trajektnom linijom 532: Šibenik – Zlarin – Obonjan – Kaprije – Žirje ili taksi-brodovima iz okolnih naseljenih mjesta.
Otok se može pohvaliti s prosječno 2700 sunčanih sati godišnje zbog čega je i jedan od najsunčanijih hrvatskih otoka, a je li zbog toga ili ne, naziva se još od rimskih vremena i Zlatnim otokom - Insula auri, što je, iskrivljeno, dalo i hrvatsko ime.
Hrvatski centar koralja Zlarin - 2 (Foto: Nikolina Vukovic Stipanicev / Cropix)
Zlarin je sigurno najpoznatiji po koraljima i stoljetnoj tradiciji koraljarstva, koja je i najvažnije kulturno nasljeđe toga zelenog otočića. Prvi pisani tragovi o zlarinskim lovcima na koralje sežu u 15. stoljeće.
Znanje o vađenju koralja usmeno se prenosilo s oca na sina i nema zapisa o tome kako prepoznati gdje rastu koralji. To znaju samo Zlarinjani. Koralji su dio zlarinske narodne nošnje, oni krase zlarinske crkve, ali i Zlarinke. Naravno, i njihove goste koji danas mogu kupiti koralje u dvjema trgovinama u mjestu (u jednoj je i brusionica u kojoj možete vidjeti tradicionalni način obrade crvenog koralja) i odnedavno u suvenirnici Hrvatskog centra koralja Zlarin, koji je otvoren 2. lipnja.
Projekt Hrvatski centar koralja Zlarin realiziran je uz pomoć sredstava iz EU fondova, a posjetitelji i turisti sada mogu na jednom mjestu saznati sve o koraljima i koraljarskoj tradiciji Zlarinjana, najvještijih koraljara Jadrana.
Za potrebe centra obnovljene su dvije kuće, obje nekada od velike važnosti za društveni život Zlarina i koraljarstvo. Kuća Kažerma originalna je lokacija na kojoj su se na Zlarinu obrađivali koralji i glavni je izložbeni prostor Hrvatskog centra koralja Zlarin, a kuća Šare nalazi se na suprotnoj strani ulice i uređena je za smještaj istraživača, znanstvenika, učenika i studenata.
Centar je opremljen suvremenom tehnologijom, proširenom stvarnošću, kinetičkim figurama i drugim audiovizualnim atrakcijama, a posjetiteljima je na raspolaganju i čitaonica sa znanstvenim radovima i poezijom istaknute zlarinske pjesnikinje Vesne Parun. Cijena je ulaznice 7 eura za odrasle i 5 eura za djecu.
Zlarinsko koraljarstvo Zlarin još živi, a umjesto eksploatacije danas je naglasak na govoru o očuvanju bioraznolikosti i društvenim tradicijama vezanima uz tu rijetku djelatnost. Primjerice, KUD "Koralj" svako ljeto organizira manifestaciju "Ispraćaj koraljara", kojom se prisjeća svečanoga ispraćaja ribara u višemjesečni opasni lov na koralje. Puno običaja trebalo je ispoštovati za sreću. "Ispovidalo" se, blagoslivljalo, darivalo, a u ponoć pred sam polazak na more, na cimu se i - pomokrilo…
Detalji vas čekaju na Zlarinu, tek 20 minuta vožnje "vaporom" od Šibenika. A još sljedeći vikend, prigodno zbog otvorenja Centra, ta vas vožnja neće stajati ništa.
Novi život vojnog kompleksa: Besplatan ulaz u centar za posjetitelje Kanala sv. Ante povodom otvorenja +11