Galerija
Jug Italije krasi čarobna regija u kojoj nitko ne žuri, jutarnji ritual zvan espresso nestaje prije nego kažete buongiorno a miris mora osjeti se u svježem povjetarcu koji prolazi kroz uske ulice bijelih gradova. Na trgovima se raspravlja o nogometu, iza poluotvorenih vrata skoro svake kuće nonne prave domaću tjesteninu, stoljetni maslinici se protežu kilometrima a šarene ribarske barke ljuljuškaju se na tirkiznom moru. Dobro došli u Apuliju!
Ono što je čini posebnom nisu toliko znamenitosti koliko ta njena jednostavnost, ne razmeće se i svoje posjetitelje osvaja polako i gotovo neprimjetno. U samo tri dana vlakovima smo obišle pet potpuno različitih gradova – od glasnih ulica Barija i bijelog Ostunija, bajkovitih krovova u Alberobellu i romantičnih litica u Polignanu do vinom okupanog zalaska sunca u Brindisiju. To je bilo sasvim dovoljno da se u Italiju još više zaljubimo. Na ovome putovanju osim Ryanaira Zagreb–Brindisi koristile smo i udobne vlakove trenitalia.com i fse.it, kupovale karte spontano na licu mjesta a svi ti gradići u Apuliji osim vlakovima odlično su povezani autobusima – Flixbus i Itabus.
Sletjele smo u Brindisi te odmah produžile u maleni Polignano a Mare koji stoji na visokim liticama i često se smatra jednim od najljepših obalnih mjesta u Italiji. Sigurna sam da ste bar jednom čuli pjesmu slavnog Domenica Modugna: “Volareee ooo, cantare oooo.. nel blu di pinto di blu..“ 🎶 Veselo smo je otpjevale pored njegove skulpture zajedno s brojnim turistima te se počastile odličnim paninijima i svježe cijeđenim sokovima u glavnoj ulici punoj dućana i kafića.
Nezaobilazan je i vidikovac s kojeg možete vidjeti najpoznatiju plažu u gradu imena Lama Monachile dok je trg s malenom crkvicom omiljeno okupljalište interesantnih stanovnika Polignana. Ako ste pak za malo romantike, Grotta Palazzese je luksuzni restoran u špilji uz more, idealan za promatranje valova i očaravajući zalazak uz kojeg ćete s čašom dobrog vina zaboraviti na vrijeme koje ovdje ima drugačiji ritam.
Uzbudljiva luka
Mašemo Domenicu te krećemo dalje prema Bariju gdje ćemo i prespavati a smještaj nalazimo na Bookingu za 30-ak eura po osobi. Divan stančić s čijeg balkona gledamo na centar grada nas oduševljava i ubrzo krećemo u obilazak. Grad je stoljećima bio jedna od najvažnijih luka a osim bazilike svetog Nikole u kojoj se čuvaju njegove relikvije obići treba i Teatro, zidine srednjovjekovnog Castella Sveva na kojima se uvečer okupljaju mladi te divnu promenadu Lungomare Imperatore s bezbroj restorana.
Najbolji doživljaj grada je ipak u starome dijelu Bari Vecchia koji izgleda kao jedna velika kuhinja, posvuda se širi miris ukusne hrane a nerijetko ćete na ulici moći vidjeti žene koje ručno rade popularnu tjesteninu orecchiette i prodaju je prolaznicima. U Bariju se spravlja jedna od najpoznatijih focaccia u Italiji zvana barese – mekano tijesto ispunjeno je krumpirom, maslinama, rajčicama i preliveno maslinovim uljem i jede se u svako doba dana, onako vruća i u hodu. Ako poželite prošetati u prirodi, park Giugno je savršena lokacija a nedaleko od Barija se nalaze Giovinazzo i Molfetta, slatka mjestašca idealna za izlet i kupanje bez gužve. Novi dan, nova avantura.. vrijeme je za selo koje izgleda kao scenografija za neki crtani film.
Prevara stoljeća
Alberobello je jedno od najpoznatijih mjesta u Apuliji i zasluženo na UNESCO-vom popisu svjetske baštine zbog svoje jedinstvene arhitekture. Kamene kuće koje su građene bez cementa krase šiljasti krovovi po imenu trulli a u neke od njih možete i zaviriti jer su pretvorene u suvenirnice i imaju mogućnost izlaska na krov uz kupovinu lokalnih proizvoda. Zanimljivo je spomenuti da ovaj grad nazivaju i poreznom prevarom stoljeća, naime u 17. st od kada datiraju ove kućice napuljski kralj poslao je svoje poreznike na naplatu pa su se stanovnici domišljato dosjetili izgraditi naselje koje bi se lako moglo srušiti i ponovno sastaviti.
Tako su gradili kuće po potrebi, bez veziva i od komada vapnenačkog kamenja kojeg su imali u polju. S vremenom su bili oslobođeni feudalnih davanja ali zadržali su taj neobičan stil gradnje jer debeli krovovi i dobra izolacija hlade unutrašnjost u ljetnim vrućinama. Danas je takvih kućica oko 1000 a većina ih se daje u najam jer su postale prava turistička atrakcija.
Kafić Il Trulleto i mala pekarnica La Lira Focacceria s ukusnim talijanskim delicijama definitivno treba biti na listi posjete a grijeh bi bio ne probati i burratu koja izvana izgleda kao mozzarella a unutra skriva kremastu smjesu vrhnja i sira koja se veličanstveno razlijeva po tanjuru, uz malo maslina i rajčica prava je gurmanska poslastica.
Šetnja Alberobellom bila je kao iz bajke a dobar aperol za kraj dana pronašle smo odmah pri ulasku u mjesto, riječ je o Wine baru Tenute Capovaccaio s predivnim pogledom na ove neobične krovove.
Bijeli grad
Ostuni nam se ukazao u daljini kao bijeli biser na brdu i koliko god smo imale dobru namjeru pješačiti do njega izgledao nam je nekako nedostižno. Smilovao nam se simpatični lokalac koji nas je, iako je kasnio ženi na ručak, ljubazno odvezao do smještaja i putem nam ispričao neke od zanimljivosti ovog mjestašca kojeg inače nazivaju „bijeli grad“.
Što smo mu se više približavali ulice su postajale strmije, kuće sve bjelje na jakom suncu a pogled na stare maslinike čija stabla imaju i više od tisuću godina bila su itekakva nagrada za dolazak do vrha. Apulija proizvodi gotovo polovicu maslinovog ulja u Italiji a cijenjena je i po snažnom crnom vinu sorte primitivo kojeg smo iste večeri isprobale u jednoj od brojnih osterija u centru grada koji nije pretjerano natrpan turistima pa je doživljaj još bolji.
Vesele večeri počinju kada se lampice upale, čaše podignu a tanjuri napune domaćom pastom. Već spomenute orecchiette iliti „male uši“ tradicionalno se rade samo od brašna, vode i soli a najčešće poslužuju sa svježom rajčicom i bosiljkom ili u umaku od brokule, češnjaka, inćuna i čilija.
Jutro u našem rustikalnom apartmanu započinje pogledom na netom obješen veš u ulici, kavom na malenom trgu uz dnevne novine i talijane koji postavljaju terase svojih kafića prije nego sunce počne pržiti. Cijeli je grad obojan u bijelo a osim što je estetski i štiti od sunca nekada je to vapno služilo i kao zaštita od bakterija i bolesti tijekom epidemija. Dan se nastavio obilaskom katedrale Santa Maria Assunta, biskupske palače, obrambenih zidina i parka a osvježenje smo potražile ispod stabla limuna u autentičnom Gabo restoranu.
Ovdje je dovoljno samo lutati jer najljepši prizori se često pojave spontano iza ugla – balkoni prepuni cvijeća, šarene trattorije i štandovi s prelijepim haljinama i primamljivim parfemima. Najslađe je pak pojesti gelato ili pizzu sjedeći na kamenom zidiću i upijajući atmosferu grada koji nas je zaista očarao.
Mirniji ritam
Vrijeme je za povratak u Brindisi kojem na početku nismo posvetile dovoljno pažnje a također nas je lijepo ugostio. Ima mirniji ritam od drugih gradova ali ne nedostaje mu dobar noćni život. U rimsko doba bio je krajnja točka ceste Via Appia koja je vodila sve do Rima a luka je stoljećima bila glavna polazna točka za putovanja prema Grčkoj i Bliskom istoku. Osim rimskog stupa razgledati se može i katedrala, tvrđava Forte a Mare te Castello Alfonsino a luka Via del Mare koja je popularno okupljalište savršena je za kraj dana uz bocu vina s pogledom na sunce koje polako nestaje iza brodova. Taj zlatni lučki momenat bio je prelijep završetak ovog našeg putovanja.
U samo tri dana uz sve spomenute gradove prošle smo i kroz Monopoli i Locorotondo a Taranto, Lecce i veličanstvenu Materu čije su drevne kuće uklesane u stijenu i do koje iz Barija stižete za nešto više od sat vremena ostavljamo za neki drugi put. Sudeći po dojmu koji je Apulija na nas ostavila, biti će to veoma brzo jer taj bezbrižan la dolce vita način života ovdje je nekako baš najslađi.
Zaboravite Cinque Terre: Ovaj gradić ima sve - mediteranski šarm, odlična vina i još bolju hranu
