Već kad sam pomislil da je ovo vrhunac mojeg istraživanja ovog grada, upoznal sam svoje cimere. Cam – moj vršnjak surfer iz Australije, Oli – simpatičan Englez koji ne pije pivu, Thom – Englez koji već godinu dana biciklira svijetom i izgleda ko Thor i dvije simpatične cure iz Londona – Char i Fran koje putuju Azijom i jednostavno uživaju! E sa ovom ekipom sam imal najbolji provod na svojem putovanju. Zajedno smo posjetili dva mjesta izvan Hanoia, Tam Coc i Halong Bay.
Halong, poznat po tisućama otoka i otočića koji se prostiru daleko u more. Izgledaju ko da ih je neko random pobacal po moru. Koji prizor! Posjetili smo malo selo koje pluta na vodi. Da, pluta! Imaju školu, birc, tržnicu... I sve pluta na bačvama. Baš super, kad klincima dosadi škola mogu samo probušiti bačve i riješena stvar. Unajmili smo kajak i prošli oko par otočića.
Provlačili smo se kroz male špilje i došli do poznatog mjesta di je sniman James Bond. Nasred otoka malo „jezerce“ koje je spojeno morem i dostupno samo kroz špilju. Zabavan provod!
A Tam Coc, slična priča, samo što se vozakate čamcem kroz rijeku i okruženi ste zelenim planinama i poljima riže. Opet su u pitanju špilje koje su tolko niske da se morate doslovce legnuti da vam ne otkine glavu. Najbolje od svega je način kako lokalci veslaju – nogama. Pokreti su iti kao kod bicikliranja. Sunce je pržilo ko ludo pa je bilo fenomenalno rashladiti noge u rijeci dok lagano kruzate kroz nju.
Pronašli smo i najbolju hranu u Hanoiu, i ne, nisu rezanci. Radi se o simpatičnoj teti sa baguettima. Baguetti su se duboko ukorijenili u Vijetnamu nakon francuske kolonozacije. Sa njima je stvorena jedna fenomenalna priča u vijetnamskoj kuhinji. Na svakom uglu prodavači baguetta , i svi ga pune različitno. Od omleta, salata, ribe pa sve do pačjeg mesa. E mi smo upravo zagrizli za to pačje meso koje je bilo tolko dobro da nas je kupilo već nakon prvog griza. Baugette punjen sa pačjim mesom koje se roštilja ispred vas, salatom od korijandera i krastavaca, chilli, đumbir... Toliko smo bili ovisni o ovome da smo dnevno po 4 puta odlazili na snackove. Zadnji dan je baugette teta spakirala 2 svendiča svakom za put, i to u pola cijene.
Najzabavniji iz cijele ekipe definitvno je bio Tom. Sa Tomom smo proslavili njegovo godinu dana na putu i ubrzo ostali bez pive. Pošto Tom voli misije krenuli smo u ponoćnu potragu za pivom. Vijetnam je poznat po jeftinoj domaćoj pivi i vrlo lako se nabavlja a cijena pada ako uzmete veću količinu. Već na prvom uglu upoznali smo skupinu lokalaca koju se se zabavljali na malim stolićima koji su postavljeni na ulicu. Pozvani smo na večeru.
Nahranili su nas – meduzama. Sirove meduze (neotrovne) koje su marinirane octu i raznim začinima bile su toliko ukusno da smoim pojeli skoro sve! Simpatična potraga za pivom pretvorila se u superfinu večeru. Nakon ugodnog razgovora, koji se odvijal većinom gestikulacijama i mimikom dobili smo 3 litre rižinog vina na poklon. Moram napomenuti da nema okus po vinu, već po blagoj rakiji. Kako je završio dan pretpostavite sami hehe.
Rastanak sa ekipom bio je bolan. Proveli smo 7 dana zajedno i stvarno se dobro zabavili. Cam nastavlja sjeverno prema Laosu, cure lete u Tajland, a Oli, e Oli nastavlja rutu samnom, imamo par zajedničkih gradova pa smo odlučili udružiti snage i zajedno ih osvojiti. Sa ekipom je dogovoreni ponovni susret u Tajlandu, nadam se da ću stići!
A sada, pravac Hue, maleni gradić koji se nalazi skoro pa točno na pola Vijetnama! Jedva čekam da vidim kaj mi još sprema ova zemlja koja mi je već sada toliko prirasla srcu!
