Galerija
Društvene mreže pokazuju savršena lica, nemoguća tijela, živote bolje od naših i uopće – svijet za koji svi znamo da ne postoji, ali ga toliko želimo da nam nije važno što nije stvaran. Svijet društvenih mreža iz temelja je promijenio način na koji se odnosimo prema sebi, prema drugima, prema prirodi i uopće - stvarnom svijetu. Jer sve je to bolje ako se provuče kroz njihove filtere.
Točka zvana čežnja
I dok je sasvim razumljivo da su nečije privatne fotografije začas postale učinkovitiji marketinški alat od suhoparnih reklamnih turističkih brošura – jer smo stvarnim ljudima više vjerovali, jer su djelovale iskrenije i stvarnije, jer su bile neposredne i iskrene… teško je povjerovati koliko su brzo utjecale na nas i naš stvarni svijet.
Taj svijet više nismo trebali otkri(va)ti, dobili smo više od smjerokaza – preciznu točku koju treba posjetiti, vizuru za kojom treba čeznuti i – da bismo i sami u ispeglanom digitalnom svijetu uopće postojali i nešto vrijedili – zabilježiti onu bolju verziju sebe na upravo tome mjestu. Punktovi, mjesta, prirodne ljepote i gradovi postali su - viralni krajolici.
U sudaru s idealiziranim virutalnim svijetom, njegovi su (stvarni) dijelovi postali prezakrčeni, s gomilom turista, gomilom smeća, stvarnim se ulicama virtualno hiprepromoviranih mjesta više ne može prolaziti, a oni koji su u njima generacijama živjeli, počeli su iz njih bježati. Dok se u stvarnom svijetu uvode ulaznice kako bi se smanjile gužve i održavaju protesti protiv turista, u onom virtualnom posljednjih se godina počela "razotkrivati" fama koju je sam stvorio.
Instagram vs. stvarnost
Rodila se forma Instagram vs. Reality koja nas podsjeća da je virtualno savršenstvo tek spoj kuta, doba dana, sezone i najčešće puno filtera. Podsjeća nas i na to da postoje oblaci, promet, smeće, štakori, stanovnici, drugi turisti koji su došli vidjeti baš što i mi. I uopće, da postoji svakodnevan život koji, gle čuda, i nije tako savršen.
Mjesta koja su postala planetarno popularna u digitalnom svijetu, sada se već moramo i na to podsjećati, i postala su poznata zbog svoje vrijednosti i ljepote. Društvene mreže nisu promijenile ni mjesta ni poglede, već su se poigrale našim očekivanjima i našim umom tako da od stvarnih mjesta očekujemo – nestvarno. I još gore, da pri susretu sa stvarnim mjestima ostajemo – razočarani njihovom stvarnošću.
Nema ništa loše u tome što želimo posjetiti Santorini, sjesti na vjerojatno najpoznatiji kamen na svijetu na litici Trolltunge u Norveškoj, doručkovati uz pogled na nebo puno balona u Kapadokiji, vidjeti toranj u Pisi ili magičnu ljepotu Plitvičkih jezera.
Ali pravi osjećaj slobode (i oduševljenja), i u prirodnim i u urbanim krajolicima, imat ćemo tek kad odbacimo nerealna očekivanja, a ljepotu prepoznamo i u kišnom danu ili gledajući preko ramena drugih znatiželjnika. Kada dopustimo i sebi i svijetu da budu nesavršeni. I kada se (pod)sjetimo da je upravo u tome ljepota.
Jedino mjesto na Velebitu na kojem ćete sigurno sresti medvjeda
