Prošlo je više od godinu dana od kada smo na našem portalu objavili članak o Ivani i Saši, paru koji se zaputio na daleko, avanturističko i izazovno putovanje po svijetu. Ostavivši sve iza sebe, krenuli u ostvarenje svog sna – putovanje i skupljanje uspomena po Americi i to sve u pratnji Mo, njihove četveronožne ljubimice.
Pozdrav Ivana, Saša, prošlo je više od godine dana od kako smo prvi put razgovarali o vašem ambicioznom planu putovanja oko svijeta. Što se u međuvremenu desilo? Kako napreduje plan?
Puno se toga dogodilo u međuvremenu, točnije puno je prijeđenih kilometara iza nas u odnosu na naš posljednji razgovor s vama. Putovanje oko svijeta se svelo na putovanje po Sjevernoj, Srednjoj i Južnoj Americi, uz konstantno iznenađenje koliko je svaka od zemalja velika i neusporedivo veća od bilo koje europske zemlje.
Uzevši to u obzir, vrlo brzo smo zaključili da ne želimo da se naša putovanja svode na brojku koliko smo zemalja obišli već koliko smo „duboko zagrbali“ ispod površine i otkrili istinsku dušu svake od tih zemalja. Plan napreduje predivno i uživamo u njegovoj realizaciji, isto tako se i stalno mijenja i nikada nije fiksni, ali i to je ok. Na samom početku našeg putovanja smo rekli da se ničega nećemo striktno držati i da ćemo si dati fleksibilnost oko promjena.
U kojoj ste fazi puta? Imate li ideju gdje ćete biti godinu dana od danas?
Stigli smo do samog finiša našeg putovanja. Nakon više od godinu dana avanture, odlučili smo opet zakoračiti u poslovni svijet pa se tako Ivana na kratko vratila u Hrvatsku gdje je otvorila vlastitu tvrtku Sperto koja se bavi uređenjem i unapređenjem poslovnih prostora, a Saša je krenuo put New Yorka također iz poslovnih razloga. Trenutno se oboje nalazimo u New Yorku kod prijatelja i provodimo posljednje dane putovanja u jednom od najuzbudljivijih gradova svijeta.
Ne možemo sa sigurnošću reći gdje ćemo biti za godinu dana, ali možemo reći da se planiramo vratiti životu koji je ipak malo drugačiji od onoga koji je bio prije odlaska na putovanje. Drugačiji zbog putovanja koje nas je naučilo da je život puno više od svakodnevnog odlaska na posao i čekanja vikenda. Život koji je inspiriran životima mnogih ljudi koje smo upoznali po putu i koji svi imaju jednu zajedničku stvar koja ih najviše čini sretnima, a to je sloboda.
Sloboda da živiš svaki dan upravo onakvim kakvog si želiš i kreiraš. Pokušati ćemo uvesti što više takvih „vikend dana“ u naš svaki tjedan i uživati u životu, i dalje naravno u nadi da ćemo nastaviti putovati na daleka mjesta, kao što je bilo i do sada. Za sada se vraćamo u Međimurje, ali i dalje otvorena srca za sve nove prilike koje će se možda u budućnosti otvoriti.
Većinom ste se protekle godine zadržavali u zemljama Latinske Amerike. Koje su to zemlje?
Tako je. Bili smo u Mexicu, Gvatemali, Kostarici, Kolumbiji, Ekvadoru, Argentini ,Urugvaju, Boliviji, Peruu, Panami, Dominikanskoj Republici. Latinska Amerika nas je osvojila prije svega potpuno drugačijom kulturom od naše, ljudima koji žive puno opuštenije živote i ne zamaraju se stvarima kojima se većina nas opterećuje. Čak smo se par puta ulovili da ispitujemo jedno drugo – „Zašto su ovi ljudi tako sretni i nasmiješeni?“ dok smo prolazili pored njih u jednim od najsiromašnijih dijelova Mexica, Gvatemale i Ekvadora. Priroda nas je često ostavljala bez daha, uključujući cijeli biljni i životinjski svijet.
Koja vas se zemlja najviše dojmila i zašto?
Jako je teško izdvojiti jednu pa ćemo probati izdvojiti tri, iako je i tri težak zadatak. Naši favoriti su: SAD, Gvatemala i Argentina. SAD jer ima sve! Od nestvarno prekrasne prirode s kojom smo dolazili u doticaj najčešće u nacionalnim parkovima, do divovskih gradova koji nude sve što poželiš. Isto tako i ljudi upravo u tim velikim gradovima koji su srušili sve predrasude koje smo možda do tada imali za Amerikance, čak ne zbog nas nego zbog priča drugih ljudi.
Slijedi Gvatemala u koju smo spontano otišli zbog jeftinih avionskih karata. U Gvatemali smo se našli upravo u periodu božićnih blagdana i odlučili smo se malo duže zadržati u jednom od mjesta koji su bili na jezeru Atitlan. To je ujedno bila i ljubav na prvi pogled jer je jezero okruženo s vulkanima i malim mjestima između kojih se putuje lokalnim brodićima.
Ubrzo smo sklopili i prijateljstvo s parom koji je živio u susjednom mjestu kao i lokalcima iz našeg mjesta, tako da smo se baš udomaćili. Uz to smo svakodnevno upijali ljepotu jezera, uživali u kupanju i sportskim aktivnostima na vodi i jedinstvenom pogledu na planine i vulkane. Najveće oduševljenje na kraju toga svega je bio posjet vulkanu Acatenango i Fuego. Fuego je aktivni vulkan koji eruptira svako malo. Uspon do gore nije lak ali noćenje u kampu gdje cijelu noć možeš gledati vulkan koji eruptira je jedinstveno iskustvo koje nikada nećemo zaboraviti. Saša je bio snažniji pa se odvažio i popeti na Fuego gdje je bio na svega 300 metara od lave koju je vulkan izbacivao.
Argentina treća, ali ne i ništa manje značajna. Ova zemlja je toliko raznolika i oduševljava prije svega savršenom prirodom i divnim ljudima. Iako smo u početku odmah naišli na prepreku jer Argentina nije pet-friendly država po pitanju javnog prijevoza, to nam nije uspjelo uništiti doživljaj i uspomene koje smo kreirali u ovoj zemlji. Od Iguazu slapova i regije Salta na sjeveru, pa sve do Mendoze na zapadu i Buenos Airesa na istoku jednostavno ne možete ostati ravnodušni. Uz sve to, cijelim putem smo uživali u vrhunskim vinima i još boljoj hrani. No najviše nas je oduševila Patagonija, točnije glečer Perito Moreno i El Chalten iz kojega smo išli na nekoliko prekrasnih planinarskih puteva. Kao i ispred vulkana u Guatemali, tako smo i ovdje svjedočili nestvarnoj i ekstremnoj prirodi. Osim toga smo upoznali puno divnih domaćih ljudi, a s mnogima smo postali pravi prijatelji koje smo više puta posjetili a koji su bili dostupni za bilo kakva pitanja i uskakali i pomagali što god je trebalo.
Što se tiče sigurnosti Južne Amerike – mnogima se nalazi na listi ”nesigurnih zemalja” – koja su vaša iskustva?
Ljudi nisu svijesni da se vrlo slične nesigurne stvari događaju i na ulicama Pariza, Barcelone ili npr. Milana. Nije da se loše stvari ne događaju, ali ih ipak i dalje nadilaze sve divne stvari i iskustva koja idu uz takve destinacije. To je jednostavno rizik koji je potrebno prihvatiti kako u Južnoj Americi, tako i u svim dijelovima svijeta. Ono što gledamo u serijama i filmovima je zasigurno prisutno, ali definitivno ne u tolikoj mjeri.
Mi smo nažalost imali jedno takvo iskustvo, što zbog vlastite nesmotrenosti, što zbog loših ljudi kojih ima svugdje u svijetu. Nakon pregršt divnih iskustava i šest mjeseci putovanja, čovjek jednostavno postane opušteniji, a nas je to koštalo gotovo svih stvari koje smo imali u prtljažniku auta. Iako smo u početku bili pod visokim stresom, prihvatili smo tu pljačku kao nešto što je sastavni dio života, a kako je vrijeme odmicalo shvatili smo da je najbitnije da smo mi zajedno, a materijalne stvari će se kad tad nadoknaditi.
Na put ste krenuli s Mo. Kako ona podnosi putovanje?
Mo je malo razigrano biće koje se lako prilagodi svakoj situaciji i možemo reći da zaista uživa! U početku smo se bojali da će joj sve ovo biti previše stresno, ali smo brzo shvatili da živi svoj najbolji život jer je stalno s nama i ima priliku konstantno istraživati neka nova mjesta što je psima najveća sreća. Osim toga, imala je prilike upoznati toliko puno raznolikih životinja koje rijetko koji pas može ”reći da je vidio”. Tijekom prva dva leta nije bila baš opuštena jer joj je sve bilo novo, no sada je prava mala iskusna putnica i bez problema i straha podnosi let. Većinu svakog leta, vožnje busom i slično ionako prespava i brzo nadoknadi snagu za novu rundu igre dok se mi još oporavljamo od dugog puta.
Je li putovanje s psom naporno u smislu papirologije i logistike?
Nama nije naporno jer smo prihvatili to kao dio putovanja i znamo da je to korak koji moramo napraviti, jednako kao i kupiti kartu za avion, bookirati smještaj i slično. Činjenica je da bi nam naravno bilo puno jednostavnije i bezbrižnije (kao i jeftinije) da ne moramo sve to organizirati prije svake promjene države, ali se sve to isplati. Vrlo često imamo ograničenje kod izbora aviokompanije, ponuda smještaja nam se dosta smanji te ne možemo ići u svaki restoran i bar u koji poželimo, jer većina ne prima pse. Također smo se po prvi puta nedavno susreli da nismo mogli putovati niti s jednom autobusnom kompanijom te smo umjesto toga morali bookirati let, ali smo već toliko navikli na to sve da brzo prihvatimo i idemo u potragu za rješenjem. Bitno je samo biti svjestan da svaka situacija ima rješenje i ne se živcirati.
Osim što ste na put otišli s psom koji poprilično otežava samo planiranje, doba je COVID-a. Kakva je situacija oko planiranja?
COVID iskreno uopće ne osjetimo, jedina restrikcija s kojom se susrećemo je da moramo eventualno nositi maske u zatvorenim prostorima. Iako smo već više od godinu dana na putu, do sada smo odradili 3 testiranja prije letova. Možda je to samo zato jer smo odabrali dobre države za putovanje, ali činjenica je da sve puno gore i lošije zvuči na vijestima nego što je to zaista u stvarnosti :)
Iznenadimo se kada pročitamo u pojedinim putničkim grupama pitanja ljudi koji su skroz prestrašeni i ispituju mogu li putovati u neku od susjednih zemalja. Putovati se može. Svi koji žele putovati putuju cijelo vrijeme. Ponekad morate biti fleksibilni i prilagoditi se, možda kupiti mrvicu skuplju avionsku kartu tako da možete lakše napraviti izmjene i samo naprijed.
Imate li nekih anegdota koje su zapaprile ovo putovanje? Čemu se niste nadali?
Anegdota sigurno ne nedostaje. Zapaprilo nam se putovanje definitivno s ovom ranije ispričanom ”meksičkom sapunicom” koja nam je pružila zaista autentično meksičko iskustvo. No velika većina anegdota je u pozitivnom duhu i zasigurno će nam ostati zauvijek u sjećanju.
Vrlo često su anegdote vezane uz Mo i gluposti koje izvodi. Primjer jednog dana - Išli smo na plantažu kave i kakaa i gdje je prvo skoro pojela plod kakaa s drveta (koji je btw jako teško uzgojiti kada se radi o organskoj plantaži), zatim se uvaljala u blato, nakon toga ju je mačka prestrašila toliko da se skotrljala niz padinu (bez ozljede), izazivala konje na igru i pokušavala ih ugristi za kopito. Šećer na kraju - skočila u bazen iz kojeg nije znala izaći pa je Saša morao intervenirati.
Još jedna smiješna situacija s Mo je bila da su je majmuni u Kostarici htjeli napasti, neki čuvari parka čak kažu ukrasti, ali to zvuči nemoguće
Osim toga, eksperimentiranje s hranom za koju uopće ne razumiješ što je točno kada ju naručuješ (jer želiš probati autentičnu lokalnu kuhinju) da bi na kraju dobio zamorca na tanjuru kojeg ne želiš pojesti. Ili neke situacije gdje, iako oboje pričamo španjolski jezik, barem dovoljno da se možemo sporazumjeti, ipak na kraju se nađemo u situaciji da je svatko od nas drugačije skužio što su nam rekli. Najgore je što se takve situacije događaju u komunikaciji s institucijama, veterinarima i slično gdje su te informacije jako važne, ali nitko ne priča engleski jezik.
Koje je bilo najveće iznenađujuće pozitivno iskustvo do sad?
Ljudi, ljudi, ljudi! I životinje! Ne možemo vjerojatno nabrojati koliko smo divnih ljudi upoznali te koliko ih je postalo jako dobrim prijateljima, a za neke već možemo reći da su nam poput obitelji.
U NYC-u smo ostali gotovo dva mjeseca i zahvaljujući tome možemo reći da smo doživjeli pravi njujorški život. U Bostonu i Chicagu smo preko Couchsurfinga upoznali divne domaćine i spavali besplatno u njihovim domovima. Ekvador nam je bio prvi susret s volontiranjem, iskusili smo neke nove uloge s kojima se do sada nismo susreli. Gvatemala nam je servirala jedan od najnapornijih uspona i najbolju nagradu gdje smo gledali vulkan cijelu noć.
Patagonija i planine su nam pružile jedne od najljepših planinarskih staza i prvi susret u životu s glečerom od 67m visine. Kupanje u vrućoj rijeci u Kostarici, hodanje između najviših palmi na svijetu u Kolumbiji, kušanje jednih od najboljih kava u Kolumbiji i Kostarici... Isprobali smo neobična jela koja jedva čekamo skuhati doma nama dragim ljudima, i slično. Nezaboravne ture po Boliviji i Peruu s ljudima iz cijelog svijeta, penjanje na Machu Picchu, itd itd. Mogli bi nabrajati do sutra.
Osim toga tu je i naša ne više tako mala zajednica LVM pratitelja na društvenim mrežama koja nas isto tako podržava i inspirira da idemo dalje. Najsretniji smo kada su radoznali ili kada nas pitaju savjete kako putovati s psom, jer vidimo da ih je dosta prepoznalo vrijednost takvog putovanja.
Napokon smo vidjeli pticu tukan uživo, isto tako i prekrasnog, ogromnog kita koji je skočio ispred naših očiju – točnije više njih, pingvine koji su skakutali oko nas na udaljenosti od pola metra, divovske kornjače koje su ronile pored nas, alpake s kojima smo se mazili i guanaco kojeg smo pokušali uloviti za sliku, anakonde i krokodili u bolivijskoj Amazoni... Lista je poduža.
Za sve one koji se žele podvrgnuti sličnom pothvatu – koji bi ste savjet udijelili?
Ako je to zaista ono što želite – ovo je vaš znak da to i morate napraviti!
Konkretan savjet je da štedite novac što više možete prije odlaska na ovako putovanje. Ukoliko je potrebno i prodati sve što možete jer ćete lako opet sve nadoknaditi jednoga dana. Tijekom putovanja isto štedite većinu vremena tako što ćete volontirati za smještaj i ponekad za hranu, biti smješteni u besplatnim ili skromnijim te povoljnijim smještajima jer vam prioritet ionako treba biti istraživanje mjesta u kojem se nalazite. Unajmljujte smještaje s kuhinjom jer i da samo pojedete doručak i popijete kavu u smještaju, već ste uštedjeli. Mi smo gurmani i volimo lijepe stvari i svako toliko smo si priuštili restoran, probali smo sve što je bilo vezano za lokalnu kuhinju grada ili države u kojoj se nalazimo. Iskusili smo razne izlete koji su bili skuplji, ali i jedini način da doživimo uspomene koje nosimo kao najvrjednije. Zaključak je da je bitan balans – barem za nas jer smo mi takve osobe. Možda bi za nekog drugog sreća ipak bila u nekom drugom receptu.
Naš savjet bi bio da budete hrabri i ostvarite svoje snove, jer nitko drugi to neće i ne može učiniti za vas. Ne želite se pitati cijeli život što bi bilo da je bilo, ili se kajati u starijoj dobi i misliti: „Da smo barem to napravili onda kada smo razmišljali o tome“. Svijesni smo da se nije lako odlučiti na ovako nešto, ali vjerujte nam da se isplati. Mi ni u jednom trenutku nismo požalili što smo krenuli na ovo putovanje, pa čak ni onda kada su nam se dogodile malo ružnije stvari. Ovo je iskustvo koje vas mijenja i upotpunjuje kao osobu, a istovremeno otkrivate vlastite vrline kojih vjerojatno niste bili svjesni dok ste živjeli u svojoj zoni komfora.
Ivanu i Sašu možete pratiti na njihovom blogu www.la-vida-magica.com te na Instagram profilu gdje su najaktivniji.
