Bazilika sv. Ivana Lateranskog najstarija je bazilika u Rimu, te ujedno i jedna od najstarijih i najvećih gradskih crkvi. Osnovana je 324. godine, no zub vremena i dva velika požara u 14. stoljeću oštetili su je pa je u 17. stoljeću započeo proces obnove nakon kojeg je poprimila današnji izgled.
Turiste impresionira njen izgled, prepoznatljiv po brojnim kipovima na krovu, ali i raskošnoj unutrašnjosti, no ono što malo tko prepoznaje je značaj jednog malog detalja pored nje.
Dobro, ne baš tako malog detalja. Ogromni obelisk koji se nalazi u njenoj blizini zove se Lateranski obelisk i još je stariji od same bazilike. Štoviše, znanstvenici procjenjuju kako se radi o najstarijem spomeniku u gradu Rimu. Obelisk je stigao u današnju Italiju iz Egipta, a smatra se i najvećim antičkim obeliskom do sad otkrivenim. Originalno je bio visok 32 metra i težak čak 455 tona.
Za njegovu „dostavu“ bila su zadužena čak tri broda sa stotinama veslača jer je kamen od kojeg je napravljen bio užasno težak – sam taj poduhvat već je bio monumentalan sam po sebi. Dva broda nosila su spomenik dok je treći plovio ispred i između njih da bi „razbio“ valove.
Izrađen je od crvenog granita i prepoznatljiv je po hijeroglifima koji ga krase te piramidalnom vrhu koji na sebi nosi križ. U to doba obelisk je povezivan s kultom boga Sunca, što je navelo i rimskog cara Augusta da ga dovede u Rim 10. godine prije nove ere. Zanimljivo je da osvajači prije njega nisu pokušavali uzeti taj spomenik jer su smatrali da bi tim činom uvrijedili bogove kojima je posvećen.
U antičko doba obelisci su obično dolazili u parovima, no ovaj je stajao sam. Grad Karnak iz kojeg je potekao poznat je po ruševinama kompleksa hramova koji su bili posvećeni bogovima Amonu, Ozirisu, Montu i drugima, a danas su dio UNESCO-ve svjetske baštine. Obelisk je nastao ovdje, no s vremenom je prebačen u Aleksandriju odakle će konačno biti preseljen u „vječni grad“…
