Kada pomislimo na Maroko, pomišljamo na pustinju, zgrade od blata, obale Atlantika i snježne vrhove Atlasa, orijentalnu arhitekturu i pustinjske žege. Premda ovaj ljepotan sjeverne Afrike ima raskošnu vegetaciju i zelenilo kojim se može pohvaliti, obično ga zamišljamo u obliku palmi, maslina i nekoliko oaza (možda i fatamorgana) u pustinji.
No, Maroko bi vas mogao iznenaditi jednom atrakcijom koju biste prije očekivali u vrtovima Europe nego u afričkim predjelima.
Dolina ruža mjesto je koje doista postoji pod tim imenom, no često izmakne ispod radara onima koji putuju popularnom cestom od Ouarzazatea do Dadesa. Šteta, jer je prizor fascinantan, a ruže koje ovdje rastu izvor su prihoda i života za lokalnu zajednicu.
Pruža se podno planine Atlas, a cijeli prizor ukrašen je i potočićima koji se slijevaju niz stjenovite padine planine i zelenilom koje ih okružuje. Dolina je upravo tako i nastala, djelovanjem rijeke Assif M’Goun koja se slijeva prema gradu Kalaat M'Gouna.
Svakog proljeća, oko travnja i svibnja, dolinu preplave crveni i ružičasti tonovi ruža koje ovdje cvatu. Prolazeći dolinom u tom periodu moći ćete primijetiti i mnoštvo lokalnih žena koje ovdje dolaze ubirati ruže za potrebe okolnih tvornica gdje od njih nastaju šamponi, kreme, mirisne vodice… Naročito je simpatičan prizor koji nastane kada kamioni prepuni latica ruža prođu gradom, pa latice popadaju s njega tvoreći romantičan trag.
Prve ruže donijeli su Francuzi 1930-ih godina. Bila je to tzv. Damask ruža, jedna od najstarijih ruža na svijetu, poznata po svojim upadljivo rozim tonovima. Tradicija uzgoja ruža održala se do danas, pa u to ime kupite barem jednu od lokalne berberske djece koja ih prodaju uz cestu (i mi smo to nekad radili dok smo bili klinci) ili posjetite slavni Festival ruža koji se održava svake godine.