Koliko je samo bronce proliveno u kipove velikana i prijelomnih povijesnih događaja, da bismo na trgovima demonstrirali ono najbolje iz svoje zemlje. Možda baš zbog te potrebe da pronađemo ono posebno, drugačije, grandiozno, ponekad previdimo sve one svakodnevne, naizgled obične stvari. A kad bi mogle pričati priče…
E, pa, u malom mjestu Belica, nedaleko od Čakovca, 2007. godine odlučili su da je posebno priznanje zaslužio skroman, sladak i običan, a za njihove živote važan saveznik. Svoj spomenik tako je ovdje dobio – krumpir.
Ironično, upravo je odavanje počasti „običnoj“ stvari ono što ovaj spomenik čini neobičnim. Koga put nanese u Belicu, zastane ispred njega, nasmiješi se i vadi mobitel da fotografira. Pa, saznajmo koju to priču priča najpopularnija namirnica Belice.
Pohvala krumpiru
Kad se tek pojavio, zvali su ga kruhom za sirotinju jer je visoke hranjive vrijednosti s dobrim omjerom ugljikohidrata, proteina i vitamina. U Europu je stigao u 16. stoljeću, a koliko je zapravo važan u prehrani, podsjeća tužna irska epizoda iz 1845. godine. Tada su zbog zaraze krumpira nastupile nestašica hrane i velika irska glad koja je odnijela oko milijun života.
Vjeruje se kako je u Međimurje krumpir stigao prije 19. stoljeća, a s vremenom se baš Belica istaknula u proizvodnji nekoliko vrsta – „črlenog“, plavog, žutog, ali i novih sorti koje se iskušavaju iz godine u godinu.
Možda nismo ni svjesni toga koliko je značajna grbava loptica koju držimo u špajzama. U narodu su se krumpir i krumpirov sok stoljećima koristili kao pomoćno sredstvo protiv reumatizma, upale zglobova, glavobolje, visokog krvnog tlaka… (Sjećate li se onih groznih hladnih krumpira u čarapama kojima su nam mame liječile temperaturu?)
Koliko je krumpir važan za Međimurje i Belicu, svjedoči podatak da se od gotovo tri tisuće hektara polja krumpira gotovo polovica nalazi u Belici. Podizanje spomenika također je i zahvala mnogobrojnim domaćim proizvođačima krumpira.
Godinu dana nakon otkrivanja spomenika UN je proglasio 2008. godinu – godinom krumpira. Bio je to povod za slavlje u Belici koji je sjeo kao kečap na krumpiriće.
No nije sve stalo samo na spomeniku. U Belici je krumpir dobio i svoju himnu, mjesto na općinskom grbu te festival koji se održava svake godine u drugoj polovici kolovoza ili početkom rujna.
Tako se njeguju stari recepti po kojima možete napraviti krumpirov kruh, kiflice, musaku, krokete, palačinke, slavnu krumpirušu, pa čak i knedle, pizzu ili tortu od krumpira.
Kako to sve izgleda, možete otkriti i degustirati na festivalu. I ne zaboravite se fotkati sa spomenikom. 😉 Živjeli krumpiri!
