Galerija
Putopjesnikinju Maju Klarić koja je s putopiscem Goranom Blaževićem pješice istraživala tisuće kilometara s divljenjem smo pratili na njezinim avanturama, a od nedavno je pješačenje zamijenila Bookmobilom, putujućom knjižnicom, knjižarom i pozornicom za pjesničke duše. Izgleda da je već njezin diplomski rad s temom Suvremeni hrvatski putopis odredio smjer njezinog književnog interesa koji je prerastao u djela koja skupljaju sve veći broj obožavatelja. Ustopirali smo je u užurbanom rasporedu kako bi nas uputila u nove planove i događanja u kojima ćemo moći uživati.
Za one koji te ne poznaju – tko je Maja Klarić; čime se baviš?
U tri riječi, sa tri P :) Pjesnikinja, prevoditeljica i putnica. Sve čime se bavim na neki način povezuje to troje. Puno putujem, a ta putovanja opisujem u formi poezije, pa sam tako dobila i „titulu“ putopjesnikinje. Dosad sam objavila pet knjiga, tri zbirke poezije o putovanjima po Europi i Južnoj Americi, te dva prozna putopisa o dugim pješačenjima niz Camino de Santiago u Španjolskoj i Put 88 hramova u Japanu. Živim od prevođenja i pisanja, i smatram se sretnicom što mi isključivo književnost i književni angažman donose kruh na stol.
Kakve si sve avanture nareckala do sada? Po čemu se tvoje putešestvije razlikuju od tipičnih turističkih putovanja i zašto putuješ?
Avanture koje su se nanizale su svakojake: od preko 3000 kilometara koje sam prevalila pješice (Camino de Santiago, otok Shikoku, Via Francigena u Italiji, Velebitski planinarski put, Put 1000 kula na Sardiniji…) do književnih rezidencija u Brazilu, Estoniji i Grčkoj, gdje sam uglavnom pisala poeziju i istraživala tamošnju kulturu. Putovanja uvijek aranžiram sama, sama osmišljavam kuda i zašto ću se kretati, a nerijetko pritom pratim neki književni trag, neku poetsku priču koja me onda dodatno veže uz to novo mjesto u kojem boravim – putovanja pjesnika Blaisea Cendrarsa po Brazilu ili traganje za Rumijem u Iranu…
Majinih 45 dana pješice u Japanu: Avantura od 1100 kilometara koja spaja 88 hramova
Kako si dobila nadimak putopjesnikinje i koja su to tvoja književna djela izašla iz ljubavi prema putovanju?
Počela sam intenzivno putovati za vrijeme fakulteta, a tada sam zapravo počela i javno objavljivati prve tekstove, mahom pjesme. Putovanja bi me inspirirala da ih opišem kroz poeziju, a i pjesme koje sam pisala kod kuće često bi me povele na neko putovanje – na neki pjesnički festival, natječaj. Jedno s drugim neprestano se ispreplitalo i putovanja (ali i putnik kao takav, mijenjanje naše osobnosti kroz putovanje, rast koji nam ona omogućuju…) postali su glavna tema moje poezije. Tako sam dobila taj prekrasan nadimak. On je zbilja zaživio među ljudima, a tomu je sigurno pridonijela i činjenica da se putopisi, kako kod nas tako i vani, prvenstveno pišu u prozi, rijetko kad u stihovima, što je putopjesništvo učinilo dodatno zanimljivim.
Što trenutno radiš, kakve planove imaš i kako si došla na ideju da kombi preurediš u bookmobile?
Trenutačno sam sva u svom Bookmobilu – sređujem ga, putujem u njemu, promoviram čitanje, knjigu… Prošle godine, kad sam se vratila s umjetničke rezidencije u Brazilu, bila sam puna inspiracije. Tada sam se sjetila tog svog starog sna – putovati kombijem, biti na cesti, imati pokretnu kuću, biti doma gdje god to poželim. Osim toga, oduvijek sam voljela istraživati načine kako da književnost približim čitateljima, kako da poeziju učinim pristupačnijom, kako da ona dođe tamo gdje možda nije lako dostupna ili gdje je ljudi baš ne čitaju.
Kad sam donijela tu odluku, počela sam se raspitivati po raznim portalima, internetskim stranicama, oglasnicima… Nakon nekoliko mjeseci, u Rijeci sam pronašla ono što mi je odgovaralo – polovni VW Caravelle koji je odgovarao svim mojim potrebama i željama. Trebalo ga je iz temelja preurediti, pretvoriti ga u prostor u kojem ću moći spavati, pred kojim ću organizirati zbivanja.
Kako je tekla ideja do realizacije, što je sve potrebno da se napravi jedno takvo vozilo – i tko ti je u tome pomogao? Kamo će putovati bookmobile i čemu će služiti?
Radovi na kombiju započeli su krajem trećeg mjeseca ove godine. Kako sam se taman vratila s putovanja, morala sam provesti dva tjedna u samoizolaciji, a nakon toga još otprilike mjesec dana u Istri jer nisam imala potrebne propusnice za odlazak u druge županije. To me na neki način prisililo da zasučem rukave. Zadala sam si zadatak da svakog dana napravim na njemu barem nešto, neku sitnicu, samo da se stvar zakotrlja.
Malo pomalo, sve sam iz kombija izvadila, stavila nove bočne plohe, novi strop, klupicu, krevet, police… Bookmobil se polako rađao. Dosta toga sam napravila sama, ali neki su mi ljudi ipak uskakali i na tome sam im jako zahvalna. Goran je odradio sve što se trebalo odraditi pilom, a neprocjenjiva je i njegova moralna podrška i kreativnost u osmišljavanju budućih sadržaja, dao mi je puno dobrih ideja po pitanju programa.
Osim njega, puno su mi pomogli Mario i Miranda Juras iz Bilica pored Šibenika, poznati i kao Lulas Art. Oni se bave izradom raznih ukrasnih i praktičnih predmeta od betona i drveta. Ostavila sam im kombi na neko vrijeme i dala im odriješene ruke, da se poigraju njime. Mjesec dana poslije, Bookmobil je bio spreman za put…
Sada sam s njim na cesti već preko mjesec dana. Gostovanja se uglavnom sastoje od razmjene knjiga i nekog književnog događanja – čitanja poezije, književnih radionica..
Takvi književni nastupi na otvorenom izvrsna su prilika da publika u ovo pandemično vrijeme, kad okupljanja u zatvorenim prostorima nisu moguća, ipak prisustvuje kulturnim programima.
Ima tu i programa za djecu, u dogovoru s vrtićima i školama, također u obliku radionica ili opuštenog druženja. Naposljetku, Bookmobil je svojevrsna pokretna knjižara, u njemu se u svakom trenutku mogu kupiti knjige koje smo Goran i ja napisali, a što će mi pomoći u daljnjem financiranju ovog projekta budući da on zasad nema nikakvih sponzora ni partnera.
U kojoj je fazi izdavačka kuća i kakve ćeš knjige izdavati?
Što se izdavačke kuće tiče, upravo pripremam poslovni plan i skupljam potrebnu dokumentaciju. Nadam se da ću i taj san realizirati do kraja ove godine. Moja će se izdavačka kuća baviti prvenstveno poezijom i putopisima, ali ne isključujem ni druge žanrove, kao ni prijevodnu literaturu. Preko udruge Fotopoetika provela sam brojne slične književne projekte u posljednjih 5 godina i polako stjecala iskustvo koje će mi sada itekako dobro doći.
Osim toga, nastojat ću i da u sklopu te svoje izdavačke kuće što češće organiziram zanimljiva i korisna književna događanja. Tu uskače Bookmobil, on će zapravo biti moj pokretni poslovni prostor. Pred njim će se sve to odvijati – projekcije filmova, promocije knjiga, radionice…
Kakvi su planovi za budućnost? Hoćemo li ponovno čitati o tvojim i Goranovim putovanjima?
Budućnost će, nadam se, donijeti još putovanja s Bookmobilom i uspješno otvaranje izdavačke kuće. Kako rekoh, na tome sada aktivno radim a to je, pokazalo se, bitan faktor ostvarenja nekog sna – da na njemu aktivno radite i u to ulažete svoje vrijeme i trud. O Goranovim i mojim putovanjima uvijek se da nešto pročitati, što na našim društvenim mrežama (Facebook: „Maja Klaric putopjesnikinja“ i „Goran Blazevic 4kmh“) što na Punkuferu :)
Kao mail trailer, spomenut ću da je upravo u pripremi Goranova nova knjiga, putopis o prelasku pustinje Rub Al Khali u Saudijskoj Arabiji u velikoj karavani deva, koja bi trebala izići iz tiska krajem listopada.
