S pogledom na La Manche nalazi se malo ljetovalište puno kućica od drveta i kamena. Engleski se čuje posvuda, pa se čovjek tu i tamo zapita u kojoj je zapravo zemlji. Zvona gradske vijećnice odzvanjaju u ritmu Big Bena, a upravo je najavljeno da će se gradska zračna luka uskoro nazvati po kraljici Elizabeti II. U svakom slučaju, Le Touquet je već dugo poznat kao "najbritanskije“ francusko ljetovalište, piše BBC.
Duboki korijeni koji povezuju Le Touquet sa suprotnom obalom započeli su kupnjom grada od strane Johna Robinsona Whitleya, 1894. godine. Ono što je 1837. uspostavljeno kao utočište za bogate Parižane ubrzo je postalo kolijevka britanskog plemstva, zajedno s teniskim terenima i jahanjem, a sve je to, prema riječima gradonačelnika Daniela Fasquellea, "zamišljeno da privuče britansku klijentelu". Tome u prilog govori i kako je golf igralište, davne 1904., svečano otvorio britanski premijer.
Dovršetkom casina deset godina poslije, grad je postao još veće „igralište“ za imućne Britance, od književnika, glumca i redatelja Noela Cowarda do Winstona Churchilla. Ovdje je rado boravio i kralj Edward VIII., a romanopisac Ian Fleming pronašao je inspiraciju za prvu knjigu o Jamesu Bondu, Casino Royale.
Grad je „dobro prošao“ i u Drugom svjetskom ratu. Dio arhitektonske baštine Le Touqueta preživio je s 21 zgradom zaštićenom kao povijesnim spomenikom – najviše od svih francuskih ljetovališta. Veza s Britanijom ostala je jaka, pojačana zračnom lukom, trećom po veličini u Francuskoj u to vrijeme. Upravo je u hotelu Westminster 1962. Sean Connery potpisao svoj prvi ugovor s Jamesom Bondom, a jedini apartman spomenutog hotela nosi broj 007 u njegovu čast.
No, vjeruje se kako su upravo gradski tereni za golf ono što je najtrajnije privuklo Britance, a u međuvremenu je ovdje uspostavljen i konjički klub te izgrađen veliki kompleks teniskih terena. Stoga, nije ni čudo da je dobar dio Engleza i trajna prešao kanal i nastanio se ovdje.
Grad sam po sebi nije velik i broji nešto više od četiri tisuće stalnih duša, ali ga po ljeti obiđe više od 250 tisuća gostiju. Može se pohvaliti s nekoliko mjesta u kojima se Britanci osjećaju još više kao kod kuće, poput Elizabeth's English tea room, koju je osnovala i vodi Elizabeth Velissariou, ili Le Globe Trotter, engleskog puba koji je osnovao Francuz po imenu Olivier Dehaffreingue prije 26 godina.
Dehaffreingueova ljubav prema britanskoj kulturi i glazbi navela ga je da pozove lokalne pop-rock bendove da sviraju u pubu, a često se gleda i nogomet, ragbi, golf te kriket na velikom platnu, stvarajući ambijent koji čini pub mjesto za anglofone i anglofilne posjetitelje i stanovnike.
Ipak, zbog Brexita i koronavirusa, zadnjih je godina vidljiv pad broja britanskih gostiju u ovom gradu. No, radi se i dalje na „oporavku“, a u tome bi mogla pomoći i promjena imena zračne luke. koja će nositi ime po britanskoj kraljici Elizabeti II. Gradske vlasti prijedlog su uputile britanskom veleposlanstvu, samo šest dana nakon njezine smrti. Odgovor se čekao godinu dana, ali kralj Charles odobrio zahtjev, na veselje gradskih vlasti. Inače, snažne veze s Britanijom vide se i u tome, što su, prema riječima stanovnika – gotovo svi nazdravljali pjenušcem za vrijeme Charlesove krunidbe.
U svakom slučaju, Le Touquetu želimo svu sreću, kako s britanskim, tako i s drugim gostima. A ako koga od vas put navede tamo, slobodno javite dojmove.
Dobro došli u središte francuske Baskije: Grad u kojem je šunka najbolji suvenir
