Etiopija je posebna zemlja i zaista je vrijedi istražiti. Među atrakcijama koje oduzimaju dah nalazi se 11 kamenih crkvi isklesanih u kamenu koje datiraju iz dalekog 13. stoljeća. Danas se nalaze na UNESCO-ovom popisu Svjetske kulturne baštine, a ovo je njihova priča.

Lalibela, danas mjesto na kojem se odvijaju mnogobrojna hodočašća, je dobila ime prema etiopskom kralju Gebreu Meskeli Lalibeli iz dinastije Zagaj. Lalibela je postao svetac etiopske tevahedo crkve, a zanimljiva je priča po kojoj su kralj i ovo zanimljivo mjesto dobili ime.

Kraljeva majka igrom slučaja pronašla je roj pčela kako kruži iznad njegovog krevetića dok je još bio dijete. Inspirirana situacijom, sjetila se starog vjerovanja koje govori da životinje mogu predvidjeti budućnost i kazala da su pčele nagovijestile da će dječak postati kralj. Lalibela u prijevodu znači pčela, a sam kralj nije imao lagodan život.

Za vrijeme života Lalibela se sukobio sa svojim stricom Tatadimom i vlastitim bratom što je rezultiralo i pokušajem njegova bijega. Odnosi su toliko zahladili da su Lalibelu odlučili otrovati, a upravo crkve isklesane u kamenu rezultat su, prema legendi, bunila i halucinacija koje su se pojavile nakon trovanja.

Priča govori da je Lalibela tri dana proveo u rukama anđela, između smrti i života pritom posjetivši prvo, drugo i treće nebo gdje mu je sam Bog nagovijestio da u mjestu Roha izgradi Novi Jeruzalem. Došavši na vlast zaista se prepustio viđenjima i krenuo u izgradnju nečeg što je od 1978. godine dio Svjetske kulturne baštine pod zaštitom UNESCO-a i što cijeli svijet nikada prije nije vidio.

Potonuće Wilhelma Gustloffa: Najveća pomorska tragedija u kojoj je izgubljeno više od 9000 života Wilhelm Gustloff - 2 Wilhelm Gustloff - 1 Wilhelm Gustloff - 3 +0 Wilhelm Gustloff - 4

Još je zanimljivih priča vezanih uz nastanak Lalibele, a jedna od njih kaže i da je, prilikom halucinacija zbog trovanja, Lalibela znao kako treba izgraditi crkve, na kojim mjestima i kako ih ukrasiti. Priči se čak priključuju i anđeli koji su bili zaslužni za brzinu izgradnje pošto su oni, nakon majstora, noću nastavljali radove. U ovo danas vjeruje mnoštvo vjernika koji tu i hodočaste.

Jedna od priča govori i da je kralj Lalibela htio sagraditi crkve jer su etiopski pravoslavni kršćani htjeli hodočastiti u Jeruzalem kako bi vidjeli rodno mjesto Isusa Krista, no mnogi to nisu mogli učiniti ili su izgubili život tijekom putovanja.

Gradnja crkvi u kameni datira u 12. i 13. stoljeće nakon što su muslimani bili zaustavljeni u svojim naumima i pothvatima. Postoje dvije glavne skupine crkava, svaka od njih sastoji se od naziva bet koji u prijevodu znači kuća, a sve su međusobno povezane ceremonijalnim prolazima za koje se govori da predstavljaju rijeku Jordan.

Posebne su po tome što nisu izgrađene kao sve ostale, već su nastale klesanjem iz monolitnih kamenih blokova koje krase mnoštvo ukrasa, vrata, prozora i stupova. Ona koja se ističe je Biete Medhani Alem koja se sa svojih pet hodnika smatra najvećom monolitnom crkvom na svijetu, dok Biete Ghiorgis ima gotovo perfektan oblik križa. Nije samo oblik križa poseban, već i mjesto na kojem se nalazi, a to je nekoliko metara ispod razine tla.

Crkve danas možete vidjeti upravo onakvima kakve su i nastale, u svojem prirodnom okruženju.