Jura Troje, ponosni vlasnik kuće za odmor Pelagia, radi kao učitelj razredne nastave iz Zagreba i vodi udrugu za promicanje kreativnosti, kulture, obrazovanja i pismenosti po imenu Kaooosss, između ostalog je i ljubitelj mora, planina, avanture, putovanja, punk rock glazbe, pisanja i stvaranja filmova. A njegova priča o Pelagiji uistinu je pomalo filmska, jedino o čemu razmišljamo je u koji žanr je smjestiti. Bilo bi najbolje da onaj tko to poželi, otkrije na mjestu radnje – prekrasnom Zlarinu, preciznije napuštenom selu Borovici.
"Na Zlarin sam prvi put došao 1988., kad sam imao pet godina. Osvajao me novim stvarima u svakom periodu života. Zlarin mi je najveća konstanta u životu i vjerojatno najbitnije mjesto na svijetu.
Zlarin je magnet za nautičare, avanturiste, ljude iz umjetnosti i kulture, ljude dobre volje; i nije to samo turistička priča. Zlarin je i u siječnju pun dobre energije. Kad se u sezoni količina ljudi udeseterostruči, energija pršti.
Još kao dijete rastao sam na onom plutajućem grebenu, na zidiću na Vili, prošao svaku cestu biciklom, svaku stazu, svaku uvalu u arhipelagu malim žutim gumenjakom. Tamo sam zaradio prvu plaću u životu, bio na prvom alternativnom koncertu, doživio prva pijanstva, prve pobjede i poraze, tamo sam uvijek punio srce i liječio dušu.
Lupanje srca kod svakog uplovljavanja u zlarinsku luku i knedla u grlu na brodu kad izlazi iz vale na kraju sezone Zlarin su mi učinili drugim domom, nakon svih životnih lutanja možda i jedinim", priča nam Jura, koji se s Majom, također učiteljicom razredne nastave, odlučio na projekt izgradnje kuće od gomile kamenja.
"Na samom početku veze krenuli smo naglavačke u ovaj ludi projekt, na krilima ljubavi, uz ogromnu pomoć obitelji i prijatelja. Kupili smo kuću, ustvari hrpu kamenja nekad davno složenih u obliku kuće i prva radna akcija bila je dva dana uklanjanja zelenila. Za godinu i pol, uz puno odricanja, u vrijeme svih školskih praznika i još 50 vikenda, uz pomoć friško umirovljenih roditelja koji su koordinirali cijelu priču, mi smo od kuće napuštene prije 60-ak godina dogurali do kuće za odmor s tri zvjezdice. Kuće koju smo stvorili iz svog srca i točno onako kako se nama sviđalo. Do zadnjeg detalja. Jako smo sretni što se svidjelo i drugima.
Cijela ta turistička ambicija kuhala mi se u glavi 10-15 godina, na svakom putovanju pokupio sam neku dobru ideju, svaki put sam mislio – ovo bih ja mogao bolje… I naravno, uvijek je u glavi bio Zlarin. Najbolja stvar bila je što sam to napušteno selo i tu najmanju kuću stavio kao lokaciju u jedan od svojih još nedovršenih scenarija; i ne sanjajući da ću nekoliko godina kasnije postati vlasnik.
Eto, kuća je bila na prodaju, predstavila mi je spoj onoga što volim – planine, more i Zlarin. Uz osobu s kojom mogu sve. Kupio sam ju i kao što me za Zlarin veže čista ljubav, tako je čista ljubav sa dvadesetog kata u Cvjetnom naselju lansirana na Zlarin.
Napušteno selo zove se Borovica, nalazi se 2,5 kilometara od zlarinske rive, na brdu zaštićenom od juga i bure. Godina izgradnje se ne zna, ali Zlarinjani kažu da se radi o najstarijim zlarinskim kućama.
Na Zlarin 5-6 puta dnevno dolazi vapor – stari Jadrolinijin putnički brod imena Tijat, predložen za kulturno dobro Republike Hrvatske. Star je to brod, izgrađen 1955. u Brodosplitu, a iste te godine napuštena je posljednja kuća u Borovici. Vrijeme je tamo stajalo duže od 60 godina. Priroda je preuzela kontrolu, a selo su između ostalog naselili pauni", kaže Jura.
On i Maja dali su sve od sebe da Borovica nakon radova ostane nepromijenjena. Uredili su svoje dvorište i svoju kuću, očistili puno, 15-ak traktorskih prikolica korova, a sve drugo ostalo je u prvobitnom stanju. I prošlost koja se veže u kuću, prije nego što se zvala Pelagija ima pomalo holivudsku priču.
"U toj je kući prije više od sto godina živjela obitelj Kranjac. U nekom trenutku njih čak 11. Jerko, jedan od četvero braće Kranjac, ranjen je u Prvom svjetskom ratu na dalekom ruskom frontu, gdje se zaljubio u mladu buntovnu medicinsku sestru Pelagiju. Ona je po struci bila babica, navodno iz imućne obitelji, koju je ostavila i prijavila se u vojsku. Odrasla je inače u Samarkandu, glavnom gradu Uzbekistana. Odlučili su svoj zajednički obiteljski život nastaviti na Zlarinu. Izuzetno teško vrijeme, socijalistička revolucija u tek nastalom SSSR-u, povlačenje vojski nakon tada najvećeg svjetskog sukoba, Austro-Ugarska, u čijoj je uniformi on došao, više ne postoji. Putovali su godinu dana do Zlarina, a putem im je umrlo dvoje djece.
Kad su stigli, Pelagija je ostala u kućici na Borovici, a njezin muž otišao je u Ameriku zaraditi za imanje. Vratio se, kupio kuću u mjestu i drvenu gajetu. Pelagija je do svoje smrti bila zlarinska babica, a njihovi potomci još uvijek imaju nadimak "Rusovi", iako se nije radilo o Rusu, čak ni Ruskinji, nego o kosookoj Uzbekistanki koju stariji i danas pamte po nadimku "baka Pole". Sto godina nakon užasnog ratnog vihora i nevjerojatne životne avanture borovička kuća Kranjac došla je u naše ruke, uredili smo je po svom guštu i inspirirani nevjerojatnom filmskom pričom, nazvali je Pelagia House. Prvi gosti došli su u lipnju 2019.", otkriva Jura.
Danas kuća ima king size krevet, jedan pomoćni krevet u spavaćoj sobi i kutnu garnituru na razvlačenje u dnevnoj. U njoj udobno može boraviti četvero ljudi. Gostima su na raspolaganju četiri bicikla (imaju i dječju sjedalicu), a i golf autić (u daljnjem tekstu zlarinski naziv – papamobil) ima četiri mjesta. Imaju i četiri čeone lampe, karimate, četiri kacige, veliku zalihu baterija, radio/bluetooth zvučnik retro izgleda, opremu za roštiljanje i kotlić, veliki hladnjak, TV sa stotinjak programa, Wi-Fi, kompletno opremljenu kuhinju, ručnike, posteljinu, ukulele, zlarinsku travaricu u ručno ukrašenim ukrasnim bocama…
"Uživamo u preporukama aktivnosti, restorana, kafića, izleta i plaža jer obožavamo i izvrsno poznajemo otok.
Cijene noćenja su od 80 eura u svibnju do 180 eura u top-terminima. Dajemo ozbiljne popuste na termine koji i nama olakšavaju život – od subote do subote.
Što se ekologije tiče, kuća koristi struju proizvedenu solarnim panelima, voda je kišnica prikupljena u gusterni (i, naravno, dodatna zaliha pitke vode), nalazimo se na prvom europskom otoku bez jednokratne plastike ili popularnije Plastic free islandu, priča nam Troje te naglašava kako je Zlarin čaroban u svako doba godine.
"Zlarin ima u prosjeku 2700 sunčanih sati godišnje. Imamo najljepše zalaske sunca, imamo ugodni maestral koji stalno lagano puše na terasi, nudimo samoću na otoku punom energije i poleta. Borovica je selo od desetak kuća i ova je jedina uređena.
Selo je okruženo vrtovima. Neki su zapušteni, neki su uređeni. ispod Borovice je veliko Bratsko polje kroz koje prolazi asfaltna cesta, pa okolica nudi lijepe biciklističke ture. Sustav održavanih požarnih putova omogućava odlične šetačke ture. Naša je preporuka kupanje u obližnjoj uvali Veleš, do koje ima 10-15 minuta hoda – najbolji opis staze bio bi treking. Uvalu smo prošle godine temeljito počistili, a čini se da ćemo morati i ove… održavamo staze, trudimo se pomoći u svakoj ekološkoj akciji otoka koji volimo.
U proljeće je sve puno šparoga pa ima puno šetača, ljeti je ipak zanimljivije biti uz more", objašnjava.
Posjetitelje oduševljavaju i detalji koje bi danima otkrivali po kući. Svidio im se zlarinski duh, puno otvorenih i druželjubivih ljudi.
„Jako im se sviđa kuća u prirodi. Talijanski gosti su nam rekli: 'Danju imaš osjećaj da si sam samcat ovdje, a noću se priroda budi i počinje koncert.'
Papamobil je tu za brzi pristup do mjesta. Kako je u sezoni sve puno ljudi, koristimo ga samo za transport do mjesta, ne i za vožnju po plažama. Papamobilom i biciklom do mjesta dolazite za 5 minuta.
U Borovici možete susresti i paune. Ima ih desetak. Šeću po cesti, penju se po napuštenim kućama i dovikuju se. Zaista bajkovit prizor. Priča je da ih je jedna zlarinska obitelj donijela u svoje dvorište u centar mjesta, no onda su shvatili da su jako glasni, pa su ih prebacili u vrtove ispod Borovice.
Inače Zlarin nudi dosta zanimljivih aktivnosti – najam kajaka, razne izlete turističkim brodovima, fenomenalne restorane, pedesetak kulturnih događaja u sezoni, specifične manifestacije kao što su folklorna priredba Ispraćaj koraljara, Latinskin idrun na kureja (regata starih drvenih brodova), Svjetsko prvenstvo u lovu ciplov na teću (proguglajte, super je!), Turnir u balotama za žene, imali smo i izbor za miss nožnih prstića… Naravno, tu je i 500-godišnja tradicija obrade koralja i Nacionalni centar koralja u izgradnji.
Kad je riječ o kupanju, imamo već spomenutu uvalu Veleš, koja je šljunčana, ima mali molić, ima hladovine ispod borova i u njoj možete biti sami ili ju dijelite s nekoliko zlarinskih i zablaćkih brodica. Mediteran kakav je nekad bio. Vila – javna betonska plaža s beach barom, vaterpolskim igralištem, tušem i sličnim sadržajem. Šljunčane plaže pune male djece, stjenovite plaže na jugozapadnom rtu, a dovoljno je čisto da se kupa i u lučici.
Od sportskih sadržaja na raspolaganju su već spomenuti biciklizam, treking, kajaci, vaterpolo, nogomet, košarka, jednom godišnje se održava plivački maraton, a prošle godine u centar mjesta stigao je i sportski park!
Zlarinski parkovi i igrališta posljednjih su se godina napunili djecom. Otok bez automobila, sve je na 5 minuta udaljenosti, idealno za mlade obitelji", priča nam ponosni vlasnik Pelagije, kojem je u planu održati standard koji su si on i Maja zadali.
"To su zadovoljni gosti i najviše ocjene, popuniti i proširiti sezonu, sudjelovati u zlarinskim radnim akcijama i svim ostalim događanjima, širiti poruku o zaštiti okoliša i otoku sreće, a imamo i novi razlog da provedemo cijelu godinu na Zlarinu i to nas jako veseli", kaže Jura. Više o kući za odmor Pelagia doznajte na službenoj stranici, Facebooku ili Instagramu.
