Norveška je u ožujku ove godine proglašena četvrtom najsretnijom zemljom na svijetu. Život na sjeveru Europe nije jeftin, no privlači mnoge turiste. Mnogi od njih požele zauvijek ostati u Norveškoj.
I dok vam je za većinu države potrebna viza za duži boravak ili trajno preseljenje, Svalbard dopušta dolazak svima te iz svih smjerova bez posebnih dozvola. Odnosno takvo je pravilo bilo prije pandemije koronavirusa.
Svalbard je otočka skupina u Arktičkom oceanu koja se smatra najsjevernijim dijelom Kraljevine Norveške. Ako nemate neiscrpan izvor novca, poželjno je prije dolaska na Svalbard pronaći posao i mjesto za život. Troškovi, naime, nisu mali.
Longyearbyen je najveće naselje i glavni grad Svalbarda koji se nalazi na najvećem otoku ahipelaga – Spitsbergenu. Na njemu živi oko 1800 osoba, od čega većinu čine Norvežani, Rusi i Tajlanđani, no ovo je dom iz ljude koje potječu iz 50 različitih zemalja svijeta.
Privlači ih mir, tišina, ali i zapanjujuća netaknuta priroda – čak dvije trećine otočja je zaštićeno. No tu su i neki specifični izazovi s obzirom da se Svalbard nalazi na pola puta između Norveške i Sjevernog pola.
Na Svalbarskom otočju prosječne temperature iznose -14 stupnjeva Celzija zimi i oko 9 stupnjeva Celzija ljeti. Štoviše, kaže se kako tu postoje samo tri godišnja doba, polarno ljeto, zima s polarnom svjetlošću i sunčana zima. Drugim riječima, čak četiri mjeseca u godini vlada „vječna tama“ i četiri mjeseca „vječne svjetlosti“.
Na arhipelagu postoji zračna luka, nekoliko trgovina, restorana, kafića, muzeja, umjetničkih galerija, knjižnica, pa čak i kino dvorana. Stanovnici se obožavaju baviti sportovima na otvorenom, a pogotovo skijanjem ili voziti se u saonicama koje vuku psi.
Na Svalbardu se ne možete roditi, niti naći posljednje počivalište. Iako postoji bolnica, ona je namijenjena za svakodnevne bolesti i prijelome. Žene odlaze na kopno kako bi se porodile. Također, od pedesetih godina prošlog stoljeća zabranjeno je zakapanje mrtvih zbog tla koje je gotovo cijele godine polu-smrznuto.
Treba pripaziti i na polarne medvjede, kojih prema nekim statistikama ima više nego ljudi – oko 3000. Iako se medvjedi obično ne približavaju ljudskim naseljima, stanovništvo ima dozvolu nositi oružje za obranu za svaki slučaj. Unatoč tome, kriminala gotovo da nema na Svalbardu, a rijetko koji stanovnik zaključava kuću prije odlaska na spavanje.