Ako ne znate što je ipsilon i zašto vam za razliku od slova "k" ili "ž" baš on treba u planini, ovaj izlet nije za vas. Via ferrata ili, u doslovnom prijevodu: željezni put, penjački je put osiguran klinovima i sajlama, a ponekad i ljestvama i visećim mostovima. Prve europske ferrate nastale su još u doba Austro-Ugarske u Dolomitima kada su se najzahtjevnije i najopasnije dionice planinskih putova počele osigiravati na ovaj način.
Ako ovo već znate, a možda i imate vlastiti ipsilon za osiguranje, obavili ste Žoharov put i prebrojali svih sedam zuba Kalnika, ili barem imate iskusnu ekipu i spremni ste doživjeti planine iz neposredne blizine, licem u lice, bacite oko na ovih pet ferrata u susjednoj Sloveniji koje možete prijeći u jednom danu.
Težina via ferrate određuje se prema nagibu i broju čeličnih ojačanja, pa se tako one najlakše označavaju slovom A, a najteže slovom F. Težine E i F samo su za vrlo iskusne penjače u top formi, a ne za novake i neiskusne.
Ne krećite na feratu bez opreme: kacige, rukavica i samoosiguravajućeg seta za ferate – to je onaj ipsilon iz prve rečenice, penjačkog pojasa, barem jednog karabinera i gurtne za izradu pupčane vrpce. Nikada ne precjenjujte svoje mogućnosti i – ali baš nikada - ne podcjenjujte planinu.
Predstavljamo vam Hvadnik, Jerman, Aljažovu Pot, Pot mojstranških veveric i Dobrišnik s kojih ćete se vratit bogatiji za nevjerojatno planinsko iskustvo i - upozoravamo vas, možda malo ovisni o feratama.
Ferata Hvadnik i ferata Jerman
Ferata Hvadnik (težina B/C) sjeverno od Triglava i u blizini Kranjske Gore prolazi kroz divlji klanac na čijem dnu vijuga potok Hvadnik. Dugačka je pola kilometra, a penjači će na njoj savladati visinsku razliku od oko 250 metara. S ferate se čitavo vrijeme pruža divan pogled na Julijske Alpe i vrhove Martuljkove skupine, a putem ćete nekoliko puta prelaziti potok. Auto možete parkirati na sportskom igralištu u Gozd Martuljeku.
Ferata Jerman (težina D, D/E) nalazi se u blizini prve, u divljem klancu potoka Jerman. Iako je prilično kratka, vrlo je zahtjevna i teška. Na ishodištu nema parkinga, pa ćete automobil ostaviti na istome mjestu kao kad idete na Hvadnik, u Gozd Martuljku. Dužina ferate je samo 180 metara, a da je prijeđete trebat će vam oko sat vremena. Vrlo je uzbudljiva zbog okomitih stijena i dvostrukog prijelaza potoka, a morat ćete savladati i viseći mostić.
Aljaževa pot i Pot mojstranških veveric
Ako se odlučite krenutu na ove dvije ferate, parkirajte se ispred Slovenskog planinskog muzeja u Mojstrani u blizini Triglavskog nacionalnog parka. Obje se ferate nalaze u zidinama Grančišta, do obje se stiže prilično brzo i obje ferate vode na vrh Grančišta s visinskom razlikpm od 180 metara.
Aljaževa pot (težina B) duga je 300 metara, Pot mojstranških veveric (težina C/D) pedesetak je metara kraća. S obje se pružaju prekrasni pogledi na pogledi na Julijske Alpe i Karavanke.
Ferata Dobršnik
Ferata Dobršnik (težina B) nalazi kod Jesenica i prolazi kanjonom Dobršnik iznad Hrušice. Kanjon je poznat po lijepim slapovima, a sama ferata nije prezahtjevna pa je odlična za početnike. Auto ostavljate na parkiralištu u Hrušici, odakle vam treba 15-ak minuta do prilaza. ima 15 minuta hoda do prilaza. Ferata prolazi kraj sedam od osam slapova u kanjonum a najviši, 22 metra visok, prilično je impresivan. Ferata je duga 1000 metara, a visinska razlika koji ćete savladati iznosi 270 metara.
7 zanimljivosti koje trebate znati o najvišem vrhu bivše Jugoslavije
