Nedavno me put nanio u grad na Dravi, te sam tako, po prvi put u životu – posjetio Osijek. Zanimljivo je to kako se dogodi, da čovjek prije obiđe Andaluziju, vidi Maroko, „kuša“ Siciliju, a grad koji se nalazi tek tri sata vožnje od Zagreba – nekako preskoči.
Priznajem odmah, Osijek mi se jako svidio. Odsjeli smo u samom centru, te krenuli šetnicom uz Dravu u istraživanje. Šetnica je prilično dugačka, a u oko mi je upalo da se grad u prometnom smislu može nazvati i „malim Amsterdamom“, jer da se negdje toliko ekipe vozi na biciklima, e to još nisam vidio.
Krenuli smo od hotela Osijek prema Tvrđi, šetnica je lijepa i uređena, uz solidan broj kafića uz put. Uz već spomenute bicikle, ne manjka ni romobila, a Bolt nudi uslugu najma istih, i to vrlo jednostavno. Skeniraš QR kod, uzmeš ga i voziš, te po završetku vožnje romobil jednostavno ostaviš.
Tvrđa (barokni grad utvrda) nastala je početkom 18. stoljeća, a danas kad uđete u nju, imate nakratko dojam da ste se teleportirali u neko drugo doba. Tvrđom dominira nekoliko trgova, a glavna ulica je Kuhačeva.
Nakon Tvrđe krenuli smo nazad k gradu Europskom avenijom, a ono što je još nemoguće ne zapaziti u Osijeku je broj zelenih površina. Dakle, parkova ima koliko ti srce želi, sve živo se zeleni, te je šetnja gradom jako ugodna. Nakon šetnje do katedrale, vratili smo se na šetnicu uz Dravu, gdje je u toploj ljetnoj večeri bilo ugodno popiti piće. Od komaraca nije bilo ni „k“, valjda su iz grada koji dan prije poduzeli mjere za oslobađanje od letećih napasnika.
A kad sam već bio u Osijeku, nemoguće je bilo ne posjetiti restoran o kojem svi pričaju, a koji se smjestio u prigradskom naselju Čepin. Riječ je o Crnoj svinji, koja se najviše ponosi specijalitetima od crne slavonske svinja. Od centra vam treba 15 – ak minuta vožnje, a kako je bio dan u tjednu, riskirali smo i otišli bez rezervacije. Kako je restoran ogroman, sjeli smo na lijepu, veliku prostranu terasu te zatražili menije.
Ono što odmah treba istaknuti je da je zbilja uređeno prekrasno, vodilo se računa o svakom detalju, te je ovaj restoran jako dobar odabir ako želite probati nešto autentično, a pritom provesti vrijeme u lijepom ambijentu.
Za predjelo smo uzeli puževe zapečene na maslacu. Jelo je fino, puno začina, te čekam novi povratak Crnoj svinji, da ga isprobam i na neki drugi način. Uz njih smo zatražili odmah i tatarski biftek. Porcija je poštena, maslaca i kruha ima također dosta, ali meni je falilo da bude okusom malo jači, malo više „šarf“, da bi bio po mom guštu.
Za glavno jelo, kad sam već u Crnoj svinji, opcija je bila isključivo pojesti nešto od crne svinje. Zato sam dao šansu jelu koje se nalazi na sezonskom meniju – tomahawku od crne slavonske svinje i šparogama sa žara s mladim krumpirima i umakom holandez. Odreska dobijete dva, sočni su i fini. Dosta masni na rubovima, a unutra sve mekši. Ne štedi se ni na šparogama, tako da je sve ovo skupa bilo jako dobro iskustvo.
Za nas troje ceh je ispao malo više oko 90 eura, u što su na kraju bila uključena navedena predjela, pića i tri glavna jela. Vrijednost za novac je ovdje i više no solidna, tako da, u Crnu svinju ću sigurno doći ponovno.
Galerija
