Kad je već vanka kiša onda vas pozivam u šetnju onoga što mogu reć da su već ugradile kao uspomene (iako nedavno). Ovoga puta vizura Brseča odozdola. Vežite se, ovog puta je strmo. Klifovi na sve strane. Čak ima mogućnost za deep water soloing. Kreda i sretno.
Pošto mi nismo od takove sorte idemo po markacijama. A pitaš se i pitaš se po strmom puteljku omeđen kamenim terasama do kud su stigli ti ljudi bacilat toliko oko toga da dobiju nešto zemlje. Nizozemci oduzimali moru, a Brsečani kamenu.
Ilovica je pećina podno Grada. Samo joj ime govori što se nalazi u njoj i za što su ju koristili. Kontinuirano korištenje je razlog zašto nema starijih nalaza, barem na površini. Ograđena prećina je odavno prepoznata kao odličan resurs u ne baš bogatom kraju. Radi se prostranoj mračnoj komori (odokativno 13 m dužine, 1,5 m visine - čuvajte glave). Pored glavne komore je omanja gdje se moraš spustiti na koljena.
Ovo je malo previše ortofoto. I isklesana konzola kako bi se mogao staviti nekakav štap ili čitava ograda jer su sve u nizu, na istoj visini.Na nekim mjestima je glina tako pročišćena da je to čudo. U smjesu se dodavalo slame ili kalcita kako se tijekom pečenja struktura ne bi raspala. Sveprisutni slapići i jezerca. Što učiniše blic-efekt i voda tijekom stoljeća.
I tako nazad po divovskim stepenicama sa napuštenim maslinama po našoj putanji.
Još puno zanimljivih fotoreportaža potražite na Neverinovom blogu.
