Činjenica je da su neke europske zemlje nekoć bile jake kolonijalne sile. To se dobrim dijelom vidi i u njihovim muzejima, jer izlažu određene artefakte koje bi zemlje u kojima su oni nastali – željeli nazad. Ipak, od povratka, bar zasad, ništa – a ovo su samo od neki od takvih povijesnih spomenika…
Poprsje kraljice Nefertiti
Gdje se nalazi: Novi muzej, Berlin
Zemlja iz koje potječe: Egipat
Godine 1912. njemačka arheološka misija na čelu s egiptologom Ludwigom Borchardtom posjetila je Kairo, gdje je sklopila dogovor s egipatskom vladom o nabavi nekih artefakata. Među predmetima koji su prebačeni u Njemačku slučajno se našla i bista Akhenatonove žene Nefertiti, pronađena u radionici staroegipatskog kipara Thutmosea. Berlinski Novi muzej predstavio je Nefertitinu bistu 1925. Egipatska vlada odgovorila je zabranom svih njemačkih arheoloških misija dok se bista ne vrati. Epilog - gotovo 100 godina kasnije, bista je i dalje u Njemačkoj, a vlada je čak i donijela zakon koji svaki artefakt na teritoriju zemlje više od 25 godina označava nacionalnim blagom - bez obzira na koji je način stečen.
Prijamovo blago
Gdje se nalazi: Puškinov muzej, Moskva
Zemlja iz koje potječe: Turska
Njemački arheolog Heinrich Schliemann svoju je karijeru posvetio pronalaženju ostataka Troje, koju je proslavila Homerova Ilijada. Godine 1871. iskopavao je turski grad Hisarlik, gdje je pronašao dokaze da ga smatra drevnim mjestom Troje. Među njegovim nalazima bila je riznica ukrasnog zlatnog nakita koju je nazvao Prijamovo blago po trojanskom kralju. Schliemann je uspio iznijeti relikvije iz Turske, unatoč naporima Osmanskog Carstva da ih se domogne, i donio ih u Njemačku. Prijamovo blago bilo je izloženo u više muzeja u Njemačkoj i Engleskoj, no nakon Drugog svjetskog rata, sovjetske su trupe uzele Prijamovo blago. Desetljećima je SSSR poricao da je uzeo neprocjenjivo vrijedne narukvice i privjeske. Godine 1993., nakon raspada SSSR-a, ruska je vlada konačno priznala da je blago u njezinu posjedu, a od 1996. Prijamovo blago izloženo je u Puškinovom muzeju u Moskvi. Naravno, nazad ga traže i Njemačka i Turska, no od toga zasad ništa.
Babilonska vrata božice Ištar
Gdje se nalaze: Muzej Pergamon, Berlin
Zemlja iz koje potječu: Irak
Vrata koja datiraju iz vremena Babilona, glavnog grada drevne Mezopotamije, izgrađena su na sjevernoj strani grada oko 575. godine prije nove ere po nalogu kralja Nabukodonozora II. U prvih nekoliko desetljeća 20. stoljeća njemački su bageri odnijeli ostatke vrata u svoju zemlju i rekonstruirali ih u berlinskom muzeju Pergamon, gdje se nalaze i danas. Izložena od 1930., ova vrata smatraju se jednom od najvećih znamenitosti muzeja. Iračani bi naravno, vrata rado vidjeli u Iraku, no čini se kako od toga – ništa.
Elginovi mramori
Gdje se nalaze: Britanski muzej, London
Zemlja iz koje potječu: Grčka
"Oni simboliziraju sam temelj grčke i europske kulture, one koja je od univerzalnog značaja. Raskomadane skulpture vrijeđaju našu zajedničku europsku baštinu i njezinu percepciju u cijelom svijetu" izjavila je svojevremeno nekadašnja potpredsjednica EU parlamenta Rodi Kratsa-Tsagaropoulou tijekom rasprave o sudbini ovog artefakta, koji je izvađen s terena Akropole između 1801. i 1812. Nazvan po britanskom diplomatu koji je nadgledao njihovu zapljenu i na kraju ih prodao svojoj vladi, Elginovi mramori datiraju 2500 godina unatrag iz vremena velikog prosperiteta drevne Atene. Mnogi od mramornih frizova uzeti su s Partenona, zbog čega neki izložbu Britanskog muzeja u kojoj se sada nalaze nazivaju Partenonskim mramorom. Pokušaji da se postigne dogovor između Britanskog muzeja i Grčke nisu uspjeli. U posredovanje su se uključili i UNESCO i EU, ali frizovi za sada ostaju na britanskom tlu.
Sfingina brada
Gdje se nalazi: Britanski muzej, London
Zemlja iz koje potječe: Egipat
Izgrađena tijekom Starog kraljevstva drevnog Egipta kao živa slika faraona Khafrea iz četvrte dinastije, mističnoj sfingi nedostaje važan element: brada. Fragmenti vapnenačke brade Sfinge zapravo su razasuti diljem svijeta, a Britanski muzej čuva ono za što tvrdi da je "mali fragment" kultne skulpture. Prema muzeju, brada je vjerojatno dodana mitskom stvorenju kasnije, tijekom 18. dinastije. Muzej je navodno nabavio komad od Giovannija Battiste Caviglie, koji ga je iskopao 1817. Brojne su teorije o tome kako je brada otpala. Dok neki tvrde da su Napoleonove trupe oštetile spomenik, zapisi koji datiraju iz 15. stoljeća spominju nestalu bradu Velike Sfinge. Bez obzira na to kako je završila odvojena od glave, Egipćani žele da se brada Sfinge vrati na svoje izvorno mjesto.
Nova morska atrakcija: Čudesna "bića" ispod površine koja mogu pomoći u spašavanju plavog planeta
