Mediteranska posvuduša, tršlja zimzeleni je grm, no jedna od njezinih sorti 'posebnija' je od drugih i raste samo na grčkom otoku Hiosu s čijom je tradicijom neraskidiva. Otok koji se nalazi u istočnome dijelu Egejskoga mora, pred turskom obalom poznat je upravo po smoli - mastici, dok je srodna vrsta prava tršlja ili prava pistacija podrijetlom iz Sirije i uzgaja se radi jestivih sjemenki.
U dalekoj prošlosti mastika se cijenila poput zlata, ali i danas je Grci koriste za svu silu proizvoda. Koristi se za liječenje raznih tegoba, a ponajprije onih vezanih za želudac i probavu, no na Hiosu možete kušati i pivo od mastike, kušati deserte, slatkiše, žvakaće gume – ili kupiti prirodne losione.
Tršlja je u Grčkoj poznata i kao drvo koje plače, a mastiku nazivaju i suzama Hiosa ponajprije zbog karakterističnog izgleda - prozirne kapi s vremenu se stvrdnu u zrnca i potamne. U 24 sela na Hiosu život je podređen mastici, a većina radova se obavlja ručno. Kao i generacije prije njih, današnji uzgajivači zovu obitelj i prijatelje u pomoć.
No Hios je puno više od tršlje. Prekrasna priroda i plaže, domaća kuhinja i srdačni ljudi neki su od razloga zbog kojih je mnogima omiljena destinacija za odmor.
Tko ga posjeti s vremenom zaboravi nazive ulica i trgova, ali rouketopolemos pamti zauvijek. Doslovno, rat raketa jedan je od najneobičnijih festivala na svijetu.
Suparničke crkve u Vrontadosu (Agios Markos i Panagia Ereithiani) ispucavaju se doslovno, i to raketama. Svakog Uskrsa nestrpljivo iščekuju da padne mrak i krene bitka u kojoj je cilj što više puta pogoditi suparnički zvonik raketama.
Obje crkve se nalaze na brežuljcima, a dijeli ih oko 400 metara. Vatrena kiša uvijek završava primirjem i proslavom, a obje strane pobjeđuju jer je pogotke nemoguće izbrojiti. Rakete se izrađuju ručno, pri čemu treba imati oko za detalje kako bi letjele što bolje do cilja.
Iako je nepoznato tko je bacio prvu raketu, one lete već 120 godina i čine Uskrs u Vrontadosu jednim od najglasnijih na svijetu.