Na stranici američke Bijele kuće nedavno je objavljena peticija na kojoj je prikupljeno preko 35 tisuća potpisa. Anketa je objavljena na temu da se Aljaska - ponovo pripoji Rusiji!
Novine su preplavili napisi kako su SAD Aljasku prisilno pripojili, kao i mišljenje da su Rusi Aljasku posudili Americi, a nikad je nisu dobili natrag. Usprkos tim mitovima i nebulozama, sve se ubrzo smirilo, a predaja Aljaske Americi bila je pošteno odrađen posao sa zaista čvrstim razlozima, i bez ikakvih repova.
Aljaska je prije prodaje bila dobro razvijeno središte međunarodne trgovine sa sjedištem u Novoarkhangelsku, današnjoj Sitki. Trgovalo se kineskim tkaninama, čajem, pa čak i ledom za kojim je u SAD-u prije izuma hladnjaka i zamrzivača - postojalo veliko tržište.
Poslije Krimskog rata Rusi su se logično bojali da će Aljasku osvojiti Amerikanci, pa su počeli kovati planove da ju je bolje prodati, nego izvjesno izgubiti u ratu. Amerikanci su tada bili kupili Louisianu od Francuza, otok Manhattan od Indijanaca, a američki ministar vanjskih poslova je također htio kupiti i Aljasku. Ponuda je predana ruskom caru prije građanskog rata 1860. godine, a prodaja izvršena 7 godina kasnije - 18. listopada 1867 godine. Mirnim putem, civilizirano...
Koliko je danas važna Aljaska za SAD, i koliko je Rusija izgubila prodajom (da ne spominjemo geostrategiju), govori i činjenica kako je od 1973. do 1977. izgrađen naftovod dužine 1.285 kilometara kroz koji dnevno teče više od dva milijuna barela nafte. Ta sirovina, uz, naravno, zlatne žile, napravila je od Aljaske državu s velikim nacionalnim dohotkom, gdje je po podacima iz 2005. on iznosio skoro 40 milijardi dolara, a po glavi stanovnika više od 60.000 dolara.
Što samo po sebi govori da će Aljaska - i dalje ostati pod SAD-om, bez obzira na peticije... I bolje, dosta nam je i ovoga s Ukrajinom...
